94
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Kada se Lutera ˇcinilo da je sve izdubljeno, Bog mu je poklonio
jednog prijatelja i pomo´cnika. Pobožni Štaupic (Staupitz) rasvijetlio
je Luterovom umu Božju Rijeˇc i savjetovao ga da odvrati svoj pogled
od samoga sebe, da prekine sa razmišljanjem o beskonaˇcnoj kazni
zbog gaženja Božjeg zakona i da gleda na Isusa, svoga Spasitelja,
koji oprašta grijehe. “Umjesto da muˇciš sebe zbog svojih grijeha,
baci se u Spasiteljev naruˇcje. Uzdaj se u njega, u njegovu pravdu i u
otkupljenje kroz njegovu smrt... Slušaj Božjeg Sina. On je postao
ˇcovjek da bi te osvjedoˇcio o božanskoj milosti. Ljubi Onoga koji je
prvi tebe ljubio!
Tako je govorio ovaj vjesnik milosti. Njegove
rijeˇci uˇcinile su na Lutera dubok utisak. Poslije dugih borbi protiv
ukorijenjenih zabluda bio je napokon kadar da razumije istinu, i mir
je zavladao u njegovoj uznemirenoj duši.
Luter je bio posve´cen za sve´cenika i pozvan iz samostana da
zauzme katedru profesora na Vitenberškom univerzitetu. Tu se po-
svetio prouˇcavanju Svetog pisma na izvornim jezicima. Poˇceo je
[104]
držati predavanja o Bibliji i oduševljenim slušaocima tumaˇcio je
Psalme, Evan ¯delja i Poslanice. Štaupic, njegov prijatelj i starješina
samostana, savjetovao ga je da stupi na propovjedaonicu i da pri-
povijeda Božju rijeˇc. Luter je oklijevao, smatraju´ci se nedostojnim
da propovijeda Božju rijeˇc u Kristovo ime. Tek poslije dužeg opira-
nja popustio je molbama svoga prijatelja i pristao na to. On je bio
ve´c vješt u poznavanju Pisma, i Božja milost poˇcivala je na njemu.
Njegova rjeˇcitost oduševljavala je slušaoce; jasno´ca i mo´c kojom
je iznosio istinu uvjeravala je njihov razum, a njegova pobožnost
osvojila je njihova srca.
Luter je još uvijek bio odan sin papske crkve i ni]e ni pomišljao
da ´ce ikada biti što drugo. Božje provi ¯denje pružilo mu je priliku da
posjeti Rim. Putovao je pješke, a na putu je no´civao po samostanima.
Stigavši u jedan talijanski samostan, zaˇcudio se bogatstvu, sjaju
i raskoši koju je tamo vidio. Snabdjeveni kneževskim prihodima,
redovnici su živjeli u sjajnim stanovima, oblaˇcili su se u najskupo-
cjenije i najdragocjenije haljine i hranili su se sa raskošnog stola.
Luter je sa bolnom zabrinutoš´cu upore ¯divao ove prizore sa svojim
životom samoodricanja i napornog rada. To što je vidio zbunilo ga
je.
Napokon je u daljini ugledao grad na sedam brežuljaka. Duboko
dirnut, bacio se na zemlju i uzviknuo je: “Pozdravljam te, sveti
