Luter se odvaja od Rima
93
dijelove iz evan ¯delja i poslanica, koji su se ˇcitali narodu na javnom
bogosluženja i mislio je da je to cio sadržaj Božje Rijeˇci. Sada je
prvi puta vidio cijelu Bibliju. Sa strahom i ˇcu ¯denjem prelistavao je
njene svete stranice; ubrzanim pulsom i uzdrhtalim srcem ˇcitao je
Rijeˇci života, prekidaju´ci na mahove ˇcitanje usklikom: “O kad bi
mi Bog dao jednu ovakvu knjigu!
Nebeski an ¯deli bili su pored
njega, a zraci svjetlosti sa Božjeg prijestola otkrivali su njegovom
razumu blago istine. Uvijek je strahovao da ´ce ožalostiti Boga, a
sada ga je, kao nikada prije, obuzelo duboko saznanje o njegovoj
liˇcnoj grešnosti.
Iskrena težnja da se oslobodi grijeha i pomiri sa Bogom nagnala
ga je da stupi u samostan i da se posveti redovniˇckom životu. Ovdje
se od njega tražilo da obavlja najniže i najteže poslove i da prosjaˇci
od ku´ce do ku´ce. Bio je u godinama kada ˇcovjek teži da bude po-
štovan i cijenjen, i ovi niski poslovi duboko su vrije ¯dali njegova
uro ¯dena osje´canja, ali je strpljivo podnosio poniženje, vjeruju´ci da
[103]
je to potrebno zbog njegovih grijeha.
Luter je iskoriš´cavao za uˇcenje svaki trenutak koji je mogao da
odvoji od svojih obiˇcnih svakodnevnih poslova; otimao je vrijeme
od spavanja, pa ˇcak i vrijeme od skromnih obroka. Više od svega
radovao se prouˇcavanju Božje Rijeˇci. Našao je jednu Bibliju, koja
je bila lancem privezana o manastirski zid, i ˇcesto je svra´cao na
to mjesto. Što je više bivao uznemiren zbog svojih grijeha, to je
više nastojao da stekne oproštenje i mir svojim vlastitim djelima.
Vodio je najstroži život, nastoje´ci da postom, nespavanjem i biˇce-
vanjem samoga sebe pobijedi zle nagone svoje prirode, od kojih ga
nije mogao osloboditi monaški život. Nije se sustezao ni od kakve
žrtve u želji da postigne onu ˇcistotu srca koja bi ga osposobila da
postane ugo,dan Bogu. Kasnije je pisao slijede´ce: “Ja sam doista
bio pobožan redovnik, ispunjavao sam pravila svoga reda sa tolikom
strogoš´cu da mogu re´ci: ako je ikada neki redovnik mogao dobiti
nebo svojim djelima, onda bih sigurno ja na to imao pravo... Da sam
nastavio malo duže, moja muˇcenja bi me odvela u smrt.
Poslje-
dica njegovog isposništva i muˇcenja bila je ta da je izgubio snagu i
razbolio se od grˇceva, od kojih se nikad više nije sasvim oporavio.
Usprkos svih njegovih napora, njegova napa´cena duša nije našla
olakšanja. Konaˇcno je njime zavladalo oˇcajanje.
