Luter se odvaja od Rima
95
Rime!” Ušao je u grad, posje´civao je sve crkve, slušao je ˇcudnovate
priˇce, koje su ponavljali sve´cenici i redovnici, i obavljao je sve
propisane obrede. Svuda su njegove oˇci sretale prizore koji su ga
ispunjavali ˇcu ¯denjem i užasom. Vidio je da bezakonje vlada u svim
redovima sve´censtva. Slušao je nepristojne šale viših sve´cenika i
zgražavao se na njihovu strašnu bezbožnost, koju su pokazivali ˇcak
za vrijeme mise. Kada se pomiješao me ¯du sve´cenike i gra ¯dane,
sretao je svuda rasipnost i razvrat. Ma gdje se okrenuo, svuda je
nailazio na bezbožnost umjesto na svetost. Kasnije je pisao: “Nitko
ne može ni da zamisli kakvi grijesi i kakva bezbožna djela se ˇcine
u Rimu; ˇcovjek treba da to vidi i ˇcuje da bi mogao vjerovati. Zato
s pravom neki kažu: “Ako postoji pakao, onda ˆe Rim na njemu
sagra ¯den; to je bezdan odakle izlaze svi grijesi.
Jedan novi papin dekret obe´cao je oproštenje svima onima koji bi
se na koljenima popeli na vrh “Pilatovih s epsaica”, za koje se tvrdilo
da js po njima silazio naš Spasiteli kada je napustio rimsku sudnicu,
i koje su na ˇcudnovat naˇcin prenijete iz Jeruzalema u Rim. Luter
[105]
se jednoga dana pobožno penjao uz te stepenice, kada je iznenada
ˇcuo jedan glas sliˇcan grmljavini, koji mu je rekao: “Pravednik ´ce
od vjere živjeti.” Rimljanima 1, 17. Skoˇcio je na nose i udaljio se
sa loga mjesta posti ¯den i preneražen. Te rijeˇci nisu nikada izgubile
utjecaj na njegovu dušu, Od toga ˇcasa je razumio, jasnije nego ikada
ranije, kolika je zabluda ako se ˇcovjek uzda u ljudska djela da bi
dobio spasenje, i uvidio je potreba nepokolebljive vjere a Kristove
zasluge. Njegove su se oˇci otvorile, i više nikad se nisu zatvorile
pred zabludama papstva. Okrenuvši svoje lice od Rima, okrenuo je
od njega i svoje srce, i od tog vremena odvajanje od Rima postajalo
je sve ve´ce dok napokon nije prekinuo svaku vezu sa papstvom.
Poslije svoga povratka iz Rima, Luter je dobio od univerziteta u
Vitenbergu diplomu doktora teologije. Sada je mogao, kao nikada
prije, da se posveti prouˇcavanju Pisma, koje je toliko volio. Uˇcinio
je sveˇcani zavjet da ´ce u sve dane svoga života pažljivo prouˇcavati i
vjerno propovijedati Božju rijeˇc, a ne priˇce i papsku nauku. Luter
više nije bio obiˇcan redovnik i profesor, ve´c opunomo´ceni vjesnik
Biblije. Bio je pozvan da kao pastir hrani Božje stado, koje je bilo
gladno i žedno istine. Odluˇcno je izjavio da krš´cani ne treba da
primaju druge nauke nego samo one koje se temelje na autoritetu
