84
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
vjere i pristao da prizna odluke sabora u pogledu osude Viklifove i
Husove nauke, izuzev “svetlih istina” koje su oni propovijedali.
Na ovaj naˇcin Jeronim je pokušao da ušutka glas svoje savjesti
i da izbjegne smrtnu osudu. Ali u samo´ci tamnice postalo mu je
jasno što je uˇcinio. Sjetio se Husove hrabrosti i vjernosti i onda je
pomislio na svoje odricanje od istine. Sjetio se božanskog Uˇcitelja
kome je obe´cao da ´ce služiti, i koji je njega radi pretrpio smrt na
križu. Prije svoga odricanja, usred ov?h patnji, nalazio je utjehu pri
pomisli na pouzdanost Božje naklonosti; ali sada su sumnja i grižnja
savjesti muˇcile njegovu dušu. Znao je da ´ce morati uˇciniti još i druga
odricanja prije nego što se bude pomirio s Rimom. Put kojim je
[93]
pošao mogao se završiti samo potpunim otpadom od vjere. Zato je
odluˇcio da se ne´ce odre´ci svoga Gospoda radi toga da bi izbje,gao
kratko vrijeme stradanja.
Uskoro je opet bio izveden pred sabor. Njegovi suci još nisu
bili zadovoljni njegovom pokornoš´cu. Njihova že ¯d za krvlju, iza-
zvana Husovom smr´cu, tražila je nove žrtve. Samo bezuslovnim
odricanjem od istine mogao je Jeronim saˇcuvati svoj život. Ali,
on je odluˇcio da prizna svoju vjeru i da po ¯de tragom svoga brata
—
muˇcenika i u plamen lomaˇce.
Povukao je svoje ranije odricanje i, kao svaki ˇcovjek osu ¯den
na smrt, tražio je pravo da se brani. Boje´ci se utjecaja njegovih
rijeˇci, biskupi su tražili da samo prizna istinitost optužbi koje se
iznose protiv njega ili da ih porekne. Jeronim se usprotivio ovoj
okrutnosti i nepravdi. “Vi ste me držali u strašnoj tamnici trista i
ˇcetrdeset dana”, rekao je on, “u neˇcisto´ci, smradu, blatu, lišenog
najpotrebnijih stvari; sada me izvodite pred sabor i slušate optužbe
mojih smrtnih neprijatelja, a ne´cete da saslušate moju odbranu...
Ako ste zaista mudri ljudi i svjetlost svijeta, pazite da ne pogriješite
protiv pravednosti. Sto se mene tiˇce, ja sam samo slabi smrtnik; moj
je život od male vrijednosti; ako vas ja opominjem da ne donosite
nepravednu presudu, to ˇcinim više radi vas nego radi sebe.
Napokon su udovoljili njegovoj molbi. Jeronim je kleknuo ti
prisutnosti svojih sudaca traže´ci od Gospoda da upravlja njegovim
mislima i rijeˇcima i da ne dozvoli da kaže nešto protivno istini ili
nedostojno svog Uˇcitelja. Tog dana ispunilo se na njemu obe´canje
koje je Spasitelj dao svojim prvim uˇcenicima: “I pred vlastele i pred
careve vodit ´ce vas mene radi... A kad vas predadu, ne brinite se
