Hus i Jeronim
83
iskorijenili istinu koju je on propovijedao. Nisu ni slutili da ´ce pepeo,
odnijet u more, biti kao sjeme posijano u svim zemljama, i da ´ce u
udaljenim zemljama donijeti obilne plodove u ˇcast istini. Glas koji
se ˇcuo u dvorani sabora u Konstanci izazvao je jeku koja ´ce se ˇcuti
kroz sve budu´ce vjekove. Husa više nije bilo, ali istina za koju je
on umro, nije mogla propasti. Njegov primjer vjere i postojanosti
ohrabrio je mnoge da ˇcvrsto stoje uz istinu, usprkos muka i smrti.
Njegovo pogubljenje otkrilo je cijelom svijetu strašnu okrutnost
Rima. Neprijatelji istine nesvjesno su pomogli napredovanje djela
koje su uzalud nastojali da unište.
Još jedna lomaˇca trebala je biti podignuta u Konstanci. Krv još
jednog svjedoka morala je svjedoˇciti u prilog istine. Oprostivši se
[92]
sa Husom prije njegovog odlaska, Jeronim ga je savjetovao da bude
hrabar i postojan, uvjeravaju´ci ga da ´ce mu prite´ci u pomo´c ako bi
pao u kakvu opasnost. Doznavši da je reformator uhapšen, vjerni
uˇcenik se odmah pripremio da ispuni svoje obe´canje. Bez ikakvog
garantnog pisma, zajedno sa jednim svojim drugom, krenuo je za
Konstancu. Došavši u grad, primijetio je da se izložio velikoj opas-
nosti, a da za Husovo oslobo ¯denje ne može ništa da uˇcini. Pobjegao
je iz grada, ali je na povratku ku´ci bio uhapšen i u lancima doveden
natrag pod stražom vojnika. Kad je prvi put bio izveden pred sabor i
pokušao da se brani od optužbi iznijetih protiv njega, njegove rijeˇci
bile su zaglušene povicima: “U vatru s njime! u vatru!
Bio je
baˇcen u zatvor, okovan u lance, i to u takvom položaju da mu je
to priˇcinjavalo velike bolove. Hranili su ga samo kruhom i vodom.
Poslije nekoliko mjeseci teškog tamnovanja, Jeronim je teško obo-
lio, a njegovi neprijatelji, boje´ci se da ne umre, ublažili su strogost
zatvara, iako su ga ostavili još godinu dana u njemu.
Husova smrt nije imala ono djelovanje koje su papine pristalice
oˇcekivale. Gaženje garantnog pisma izazvalo je buru negodovanja,
stoga je sabor zakljuˇcio da je bolje da Jeronima prisile da se odrekne
svoje vjere negoli da ga spale. Izveli su ga pred sabor i predložili
mu da bira ili da se odrekne vjere ili da umre na lomaˇci. U poˇcetku
njegovog zatoˇcenja smrt bi bila za njega blagoslov u pore ¯denju sa
užasnim mukama koje je pretrpio, ali sada, oslabljen boleš´cu, teži-
nom zatvora i patnjama od straha i neizvjesnosti, odvojen od svojih
prijatelja i obeshrabren Husovom smr´cu, Jeronim je izgubio hrabrost
i pristao da se pokori saboru. Obe´cao je da ´ce se držaiti katoliˇcke
