82
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
sve´ceniˇcku haljinu Hus je rekao: “Naš Gospod Isus Krist bio je
ogrnut bijelim plaštem u znak poniženja kada ga je Herod doveo
pred Pilata.
Kada su ga pnovo pozvali da se odrekne, odgovorio
je, Obrativši se narodu: “Kakvim bih licem mogao gledati nebo?
Kakvim bih okom mogao pogledati mnoštvo naroda kome sam pro-
povijedao ˇcisto evan ¯delje? Ne! ja mislim da je njihovo spasenje
vrednije od ovog jadnog tijela, sada osu ¯denog na smrt.” Tada su
poˇceli sa njega da skidaju haljine, i svaki biskup izgovorio je po
jedno prokletstvo, obavljaju´ci svoj dio ceremonije. Na glavu su mu
stavili kapu od papira u obliku mitre, s natpisom “arhijeretik”, na
kojoj su bili naslikani strašni ¯davoli. Hus je uzviknuo. “S radoš´cu ´cu
nositi ovu krunu zbog tebe, Isuse,y koji si zbog mene nosio trnov
vijenac.”
[91]
Kad su ga tako odjenuli, biskupi su izjavili: “Sada predajemo
tvoju dušu ¯davolu.” “A ja”, rekao je Hus podignuvši svoj pogled k
nebu, “predajem svoj duh u tvoje ruke, o Isuse, koji si me otkupio.
Tada su ga predali svjetovnim vlastima i poveli na mjesto po-
gubljenja. Za njim je išla ogromna povorka naoružanih vojnika,
sve´cenika i raskošno odjevenih biskupa, kojoj su se pridružili sta-
novnici Konstance. Kada su ga privezali za stub lomaˇce, i sve bilo
gotovo da se oganj potpali, još jednom su pozvali muˇcenika da spasi
svoj život odricanjem svojih zabluda. Hus je odgovorio: “Kakvih
zabluda da se odreknem? Ne osje´cam se nimalo kriv. Pozivam Boga
za svjedoka da sve što sam propovijedao i pisao ima za cilj da otrgne
duše od grijeha i propasti; zato ´cu sa velikom radoš´cu svojom krv-
lju zapeˇcatiti istine koje sam propovijedao i o kojima sam pisao.”
—
Kada ga je plamen obavio, Hus je poˇceo da pjeva: “Isuse, Sine
Davidov, smiluj mi se!” — i tako je nastavio dok njegov glas nije
umuknuo za uvijek.
Cak i njegovi neprijatelji bili su zadivljeni njegovim junaštvom.
Jedan vatreni papski pisac, opisuju´ci muˇceniˇcku smrt Husa i Jero-
nima, koji je umro malo kasnije, kaže: “Obojica su pošla hrabro u
smrt. Pripravili su se za oganj kao da odlaze na svadbeno veselje.
Nisu pustili nijedan uzvik bola. Kada se plamen digao, poˇceli su pje-
vati himne, i jedva je sila vatre mogla ušutkati njihovo pjevanje.
Kada je Husovo tijelo potpuno izgorjelo, njegov pepeo zajedno
za zemljom ispod njega, bio je pokupljen i baˇcen u Rajnu koja ga
je odnijela u ocean. Uzalud su njegovi neprijatelji vjerovali da su
