Hus i Jeronim
81
tinu, i u prisutnosti sakupljenih crkvenih i državnih velikodostojnika
uputio je sveˇcan i ozbiljan protest protiv pokvarenosti sve´cenika.
Kada su ga pozvali da izabere ho´ce li da se odrekne svog uˇcenja ili
da pretrpi smrt, on je izabrao muˇceniˇcku smrt.
Božja milost ga je podupirala. U toku nekoliko sedmica, strada-
nja, koje su prethodile konaˇcnoj presudi, njegovu dušu je ispunjavao
nebeski mir. “Ovo pišem u zatvoru i u lancima”, — pisao je jed-
nom svom prijatelju, “oˇcekuju´ci svoju sutrašnju smrtnu presudu,
s punim povjerenjem da me Bog ne´ce ostaviti i da ne´ce dozvoliti
da se odreknem njegove Rijeˇci ili da priznam pogreške koje su mi
zlobno podmetnuli lažni svjedoci. Kad se budemo susreli u sretnoj
vjeˇcnosti, saznat ´cete kakvom me jemiloš´cu udostojio Bog u mojim
strašnim kušnjama.
[89]
[90]
U svojoj mraˇcnoj tamnici Hus je predvidio pobjedu prave vjere.
Sanja© je kako se vratio u svoju Betlehemsku kapelu, gdje je pro-
povijedao evan ¯delje, i vidio je papu i njegove biskupe kako brišu
Kristove slike koje je on nacrtao na njenim zidovima. “Ovaj ga je san
ražalostio. Ali slijede´ceg dana vidio je mnoge umjetnike kako crtaju
slike u još ve´cem broju i ljepšim bojama. ˇCim su svršili svoj rad,
opkoljeni velikom masom svijeta, umjetnici su povikali: Neka sada
do ¯du pape i biskupi! Oni nikad ne´ce ovo izbrisati!” Razmišljaju´ci o
svom snu, reformator piše: “Smatram da zaista lik Kristov ne može
nitko da izbriše. Oni žele da ga unište, ali njega ´ce propovjednik,
bolji od mene, opet nacrtati u svim srcima.
Hus je posljednji pat izveden pred sabor. To je bila velika i sjajna
Skupština — car, državni knezovi, kraljevski poslanici, kardinali,
biskupi i sve´cenici, ogromno mnoštvoˆ naroda koje je došlo da vidi
šta ´ce se zbiti Sa svih strana krš´canstva sakupili su se svjedoci ove
prve velike žrtve u dugoj borbi kojom je trebalo da se izvojuje
sloboda savjesti.
Pozvan da se još jednom izjasni o svojoj posljednjoj odluci, Hus
se nije odrekao i, uprvši svoj pronicljivi pogled u cara koji je svoju
datu rijeˇc tako sramno pogazio, izjavio je: “Ja sam došao na ovaj
sabor po svojoj želji, pod javnom zaštitom i na ˇcasnu rijeˇc cara koji
je ovdje prisutan.
Svi prisutni uprli su poglede u Sigismunda i
vidjeli su kako je duboko rumenilo pokrilo njegovo lice.
Pošto je izreˇcena smrtna presuda otpoˇcela je ceremonija degrada-
cije. Biskupi su obukli svog zatoˇcenika u sve´ceniˇcko odijelo. Uzevši
