70
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
božansku ustanovu i njen autoritet kao nepogrešiv, i da u slijepom
povjerenju prima utvr ¯denu hiljadugodišnju nauku i obiˇcaje. Ali, sve
je to napustio da bi slušao samo Božju Rijeˇc. Upu´civao je narod
da prima Sveto pismo kao vrhovni autoritet. Umjesto da sluša glas
crkve koji govori kroz papu, izjavio je da je jedini autoritet glas Božji
koji nam govori kroz njegovu Rijeˇc. Uˇcioje da je Biblija savršeno
otkrivenje Božje volje, a Duh Sveti njen jedini tumaˇc, i da liˇcnim
prouˇcavanjem njene nauke svako treba da upozna svoje dužnosti.
Tako je odvra´cao srca ljudi o ¯d paoe i crkve i upu´civao ih na Božju
Rijeˇc.
Viklif je bio jedan od najve´cih reformatora. Malo je onih koji su
ga dostigli u intelektualnoj sposobnosti, u jasno´ci misli, u ˇcvrstini
kojem je držao istinu i u hrabrosti kojom ju je branio. ˇCistota života,
neumorna marljivost u prouˇcavanju i radu, neokaljano poštenje,
ljubav sliˇcna Kristovoj i vjernost u službi — to su bile odlike ovog
prvog reformatora. Ova svojstva je on razvio usprkos duhovnoj tami
i moralnoj pokvarenosti vijeka u kome je živio.
Viklifov karakter dokaz je odgojne i preobražavaˆu´ce sile Sve-
toga pisma. Sveto pismo je naˇcinilo od njega ono što je on postao.
Nastojanje da se shvate velike istine božanskog otkri- venja daje
[77]
svim sposobnostima svježinu i snagu. Ono razvija razum, izoštrava
duh i daje zrelost rasu ¯divanju. Prouˇcavanje Svetoga pisma opleme-
njuje svaku misao, svako osje´canje i svaku težnju više nego ikoje
drugo prouˇcavanje. Ono daje ˇcvrstinu odlukama, strpljenje, hrabrost
i duhovnu silu; ono ople-menjuje karakter i posve´cuje dušu. Oz-
biljno i smjerno prouˇcavanje Svetoga pisma dovodi istraživaˇca u
neposrednu vezu s beskrajnim Umom. Takvo prouˇcavanje dalo bi
svijetu ljude jaˇceg i aktivnijeg razuma i plemenitijih naˇcela nego
što je ikada dalo najbolje obrazovanje koje pruža ljudska filozofija.
“
Rijeˇci tvoje kad se jave”, kaže David, “prosvjetljuju i urazumljuju”.
Psalam 119, 130.
Istine koje je Viklif iznosio nastavile su da se šire. Njegovi
sljedbenici, poznati pod imenom viklifovci ili lolardi, proputovali
su ne samo Englesku, ve´c i druge zemlje, propovijedaju´ci vijest
evan ¯delja. Poslije smrti svoga vo ¯de, propovjednici su radili sa još
ve´com revnoš´cu nego ranije, i mnoštvo svijeta dolazilo je da sluša
njihovu nauku. Me ¯du obra´cenima bio je i priliˇcan broj plemi´ca, pa
ˇcak i kraljeva supruga. Na mnogim mjestima primje´civala se reforma
