68
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
u samoj tvr ¯davi zablude. Viklif je bio pozvan pred papski sud u
Rim, koji je tako ˇcesto prolijevao krv svetih. Reformator je znao
kakva mu opasnost prijeti i, usprkos tome, on bi se odazvao pozivu
da paraliza nije uˇcinila nemogu´cim njegovo putovanje. Ali ako se
njegov glas nije mogao ˇcuti u Rimu, on je mogao govoriti putem
pisma, i odmah je odluˇcio da tako i ˇcini. Iz svoje župe u Latervortu
uputio je jedno pismo papi, koje je iako sastavljeno u uˇctivom tonu i
krš´canskom duhu, ipak bilo oštar prijekor protiv taštine i oholosti
papskog prijestola.
Viklif je pisao: “Zaista se radujem što mogu otkriti i objaviti
svakome ˇcovjeku, a osobito rimskom biskupu svoju vjeru, koju
smatram zdravom i istinitom, i vjerujem da ´ce on biti gotov da
potvrdi vjeru koju iznosim, ili pak da je popravi ako je pogrešna.
Prvo, ja vjerujem da Kristovo evan ¯delje obuhva´ca sav Božji za-
kon. Smatram da je rimski biskup, ukoliko se smatra Kristovim
zamjenikom na zemlji, više od svih ljudi vezan za ovaj zakon evan-
¯delja. Jer se veliˇcina Kristovih uˇcenika nije sastojala u svjetskom
dostojanstvu i ˇcasti, nego u tome da se potpuno i taˇcno ugledaju na
Kristov život i njegova djela... Za vrijeme svog boravka na zemlji,
Isus je bio vrlo siromašan, i odbacio je i odbio svaku svjetsku vlast i
ˇcast...
[75]
Nijedan vjernik ne treba da se ugleda na papu ili kojeg sveca,
osim u onome u ˇcemu se oni ugledaju na Gospoda Isusa Krista.
Petar i Zebedejevi sinovi pogrešili su teže´ci za svjetskom ˇcaš´cu, jer
nisu išli Kristovim tragom; a tu pogrešku ne treba da i mi ˇcinimo.
Papa treba da svjetskoj vlasti prepusti svako zemaljsko ‘bogat-
stvo i vlast, i cijelo svoje sve´censtvo da upu´cuje na to, jer tako je
ˇcinio Isus, a naroˇcito preko svojih apostola. Ako sam u zabludi u
nekoj od ovih taˇcaka, smjerno ´cu primiti ukor, pa ˇcak i smrt ako je to
potrebno. Kad bih mogao uˇciniti po svojoj volji i želji, sigurno bih
liˇcno došao pred rimskog biskupa: ali Bog me je posjetio na drugi
naˇcin i nauˇcio me da se više pokoravam njemu nego ljudima.”
Završavaju´ci, rekao je: “Molimo se Bogu da utjeˇce na našeg papu
Urbana VI, da bi se on, zajedno sa svojim sve´censtvom, ugledao na
Gospoda Isusa Krista u životu i karakteru; da bi dali narodu zdravu
nauku i da bi svi zajedno vjerno išli njegovim stopama.
Tako je Viklif pokazao papi i njegovim kardinalima Kristovu
blagost i poniznost, ˇcime nije samo njima nego i cijelom krš´canstvu
