66
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
najve´ce njegovo djelo. Dok je u cijelom krš´canstvu vladao nemir,
reformator se u svojoj crkvenoj op´cini u Latervortu, ne obra´caju´ci
pažnju na oluju koja je napolju bijesnila, posvetio svom izabranom
djelu.
Napokon je rad bio gotov — prvi prijevod Biblije na engleski
jezik bio je dovršen. Reformator se sada nije plašio ni zatvora ni
lomaˇce. Predao je u ruke engleskog naroda vidjelo koje se nikada
nije smjelo ugasiti. Davši svojim zemljacima Sveto pismo uˇcinio je
više da se raskinu lanci neznanja i poroka, i da svoj narod oslobodi i
podigne nego što su to uˇcinile najslavnije pobjede na bojnome polju.
Pošto je štamparska vještina bila još nepoznata, to su se novi
prijepisi Biblije mogli dobiti samo polakim i napornim radom. Inte-
resovanje za tu knjigu bilo je tako veliko da su se mnogi dragovoljno
posvetili njenom prepisivanju, ali ipak nisu mogli zadovoljiti sve
koji su je tražili. Neki bogatiji kupci htjeli su da imaju cio prijepis
Svetoga pisma. Drugi su kupovali samo pojedine dijelove Božje
rijeˇci. ˇCesto se složilo po nekoliko obitelji da nabave zajedniˇcki pri-
mjerak. Tako je Viklifov prijevod Biblije brzo našao put u domove
engleskog naroda.
Obra´caju´ci se zdravom ljudskom razumu, Viklif je probudio na-
rod iz njegove pasivne potˇcinjenosti papskim dogma- ma. On je
[73]
propovijedao nauku kojom se kasnije odlikovao protestantizam: spa-
senje vjerom u Krista i nepogrešivost Svetoga pisma. Propovjednici
koje je on slao širili su Sveto pismo i reformatorske spise sa takvim
uspjehom da je novu vjeru prihvatila gotovo polovina engleskog
naroda.
Pojava Svetoga pisma uplašila je crkvene vo ¯de. Sada su se sreli
s jednim mo´cnijim protivnikom od Viklifa, sa protivnikom protiv
koga njihovo oru ¯de nije mnogo koristilo. U to vrijeme u Engleskoj
nije postojao zakon koji bi zabranjivao Sveto pismo, jer ono nikada
ranije nije bilo objavljeno na narodnom jeziku. Takvi zakoni izdati su
kasnije i bili su strogo primjenjivani. Ipak, uprkos otporu sve´cenika,
Božja rijeˇc se širila.
Ponovo su papske vo ¯de planirale kako da ušutkaju reformatorov
glas. Tri puta su ga zvali na sud, ali uzalud. Prvo je jedan biskupski
sinod proglasio njegove spise krivovjerskim i, pridobivši za sebe
mladog kralja Riˇcarda II, isposlovao je da bude izdat kraljevski ukaz
