Džon Viklif
65
istinu odnese u sve dijelove Engleske. Da bi to postigao, organizirao
je grupu propovjednika, ljude jednostavne i pobožne, koji su ljubili
istinu i nisu ništa toliko željeli koliko da je prošire. Ovi ljudi išli
su na sve strane, propovijedali su istinu na trgovima, na ulicama
velikih gradova i po selima. Posje´civali su stare, siromašne i bolesne,
i objavljivali im radosnu vijest Božje milosti.
Kao profesor teologije u Oksfordu, Viklif je propovijedao Božju
rijeˇc u dvoranama univerziteta. On je tako vjerno iznosio istinu
svojim studentima da su ga nazivali “evan ¯deoskim uˇciteljem”. Ali,
najve´ce djelo njegovog života bio je prijevod Svetog pisma na engle-
ski jezik. U svom djelu “O istini i zna-ˇcenju Svetoga pisma” izjavio
je da ima namjeru da prevede Sveˆo pismo da bi svaki Englez na
svom jeziku mogao da ˇcita o divnim Božjim djelima.
Ali iznenada je njegov rad bio prekinut. Mada još nije imao 60
godina, mnogo uˇcenje, neprekidni rad i napadi njegovih neprijatelja
oslabili su njegovu snagu, i on je ori je vremena ostario. On se raz-
bolio od jedne opasne bolesti. Vijest o tome obradovala je monahe.
Mislili su da ´ce se on gorko pokajati za zlo koje je uˇcinio crkvi
i požurili su se u njegovu sobu da ˇcuju njegovu ispovijest. ˇCetiri
vjerska reda poslala su svoje poslanike koji su, zajedno sa ˇcetiri
svjetovna ˇcinovnika, okružili ovoga ˇcovjeka za koga su smatrali da
je na samrti. Govorili su mu: “Smrt vam je na usnama, pokajte se
[72]
za svoje grijehe u našoj prisutnosti i porecite ono što ste govorili
protiv nas.” Reformator je mimo slušao, a zatim je zamolio svoga
slugu da ga podigne u postelji i, uperivši odluˇcan pogled u one koji
su ˇcekali na njegovo odricanje, rekao im je jakim i ˇcvrstim glasom,
koji ih je ˇcesto nagonio da drhte: “Ja ne´cu umrijeti, nego ´cu još
živjeti i dalje ´cu žigosati zla djela monaha.” Zbunjeni i zaprepaš´ceni
ovakvim odgovorom, monasi su pojurili iz sobe.
Viklifove rijeˇci su se ispunile. On je živio i dalje da bi pružio svo-
jim sugra ¯danima najmo´cnije od svih sredstava protiv Rima — Sveto
pismo, to odre ¯deno sredstvo s neba za oslobo ¯denje, prosvjetljenje i
obra´cenje naroda. Da bi se to djelo obavilo, potrebno je bilo savla-
dati velike prepreke. Viklif je fiziˇcki jako oslabio. Znao je da mu za
rad preostaje samo još nekoliko godina. Vidio je otpor sa kojim ´ce
se sukobiti, ali, ohrabren obe´canjima Božje rijeˇci, išao je neustrašivo
naprijed. Osobito Božje provi ¯denje saˇcuvalo mu je neoslabljenu
intelektualnu mo´c i bogato iskustvo i tako ga pripremilo baš za ovo
