Džon Viklif
63
Viklif je poˇceo da piše i objavljuje rasprave protiv monaha ne
toliko s namjerom da bi se s njima prepirao, ve´c da bi skrenuo pažnju
ljudima na uˇcenje Svetoga pisma i njegovog Autora. Izjavio je da
papa nema ve´cu vlast u pogledu davanja oproštaja ili iskljuˇcivanja
iz crkve nego sve´cenici, i da nitko ne može biti punovažno iskljuˇcen
osim ako je sam navukao na sebe Božje negodovanje. Nijedan drugi
naˇcin ne bi mogao biti uspješniji od ovog kojim je Viklif poduzeo
akciju, da obori ogromnu gra ¯devinu duhovne i svjetovne vlasti koju
je papa podigao, i koja je držala u ropstvu milione ljudi. Viklif je
bio ponovo pozvan da brani prava engleske krune protiv uplitanja
Rima. Kao kraljevski poslanik, proveo je dvije godine u Holandiji,
gdje je pregovarao sa predstavnicima Rima. Tu je došao u vezu sa
sve´censtvom Francuske, Italije i Španije; mogao je vidjeti što se
zbiva iza zavjese i upoznati mnoge stvari, koje bi mu u Engleskoj
ostale sakrivene. Nauˇcio je mnogo šta, što mu je pomoglo u njego-
vom kasnijem radu. Preko tih predstavnika papskog dvora mogao
je upoznati pravu prirodu i cilj hijerarhije. Vrativši se u Englesku,
poˇceo je da propovijeda otvorenije i sa ve´cim žarom; izjavio je da
su lakomstvo, ponos i laž bogovi Rima.
U jednoj svojoj raspravi on se ovako izražava o papi i njegovom
sakupljanju poreza: “Oni odvlaˇce iz naše zemlje sredstva namije-
njena siromasima, godišnje odlazi na hiljade maraka kraljevskog
novca za sakramente i duhovne stvari, a to nije ništa drugo nego
prokleto krivoverje-simonija, na koju oni navode cijelo krš´canstvo. I
[70]
doista, kad bi naša zemlja imala veliko brdo zlata, i nitko od njega
ne bi uzimao osim ubiraˇca oholog i svjetskog pontifeksa, tokom vre-
mena bi nestalo tog brda; jer oni uzimaju iz naše zemlje svaki novac,
a ne daju nam ništa drugo osim Božjeg proklestva zbog simonije.
Uskoro poslije svog povratka u Englesku, kralj je imenovao
Viklifa župnikom u Latervortu. To je bio dokaz da kralj nije bio
nezadovoljan s njegovim govorom. Viklifov utjecaj osje´cao se u
donošenju odluka dvora i u formiranju vjere naroda.
Rim je uskoro poˇceo sipati na njega gromove. U Englesku su
bile poslate tri papske poslanice: univerzitetu, kralju i višim sve´ceni-
cima; sve tri poslanice su nare ¯divale da se odmah poduzmu odluˇcne
mjere i da se zatvore usta uˇcitelju krivovjerja
Prije dolaska tih
poslanica, biskupi su u svojoj revnosti pozvali Viklifa da se pojavi
pred njih radi saslušanja. Ali dva najmo´cnija kneza u kraljevstvu
