62
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
nisu slali svoje sinove na univerzitet. Posljedica toga bila je smanji-
vanje broja studenata koji su posje´civali velike centre nauke. Škole
su opadale, i neznanje prevladavalo.
Papa je dao monasima pravo da ispovijedaju grijehe i daju opro-
štaj. To je postalo izvorom velikog zla. Žele´ci da pove´caju svoje
prihode, redovnici-prosjaci davali su oproštaje tako lako da su k
njima jurili zlikovci svih vrsta da dobiju oproštenje, a posljedica
toga bila je da su se brzo poˇceli množiti najstrašniji poroci i zlo-
ˇcini. Bolesni i siromašni ostavljani su da stradaju, a darovi kaj i
bi zadovoljili njihove potrebe odlazili su u ruke redovnika, koji su
zastrašivanjem iznu ¯divali od naroda milostinju, proglašavaju´ci za
bezbožne sve one koji su odbili da daruju njihov red. Uprkos nji-
hovom tobožnjem siromaštvu, bogatstvo ovih prosjaˇckih redova se
pove´cavalo. Njihove veliˇcanstvene palate i raskošne gozbe još više
su isticale siromaštvo naroda, koje se iz dana u dan pove´cavalo. I
dok su oni provodili svoje vrijeme u raskoši i zadovoljstvima, slali
su umjesto sebe u svijet neuke ljude, koji su zabavljali narod lijenim
priˇcama, legendama i šalama, i zavaravali ih da još više vjeruju mo-
nasima. Pored toga prosjaˇcki redovi su utjecali na sujevjernu gomilu
da vjeruje da se sva njihova religiozna dužnost sastoji u priznavaju
vrhovne vlasti papstva, u poštovanju svetaca i davanju milostinje
monasima, i da je to do|voljno da sebi osiguraju mjesto na nebu.
Uˇceni i pobožni ljudi su uzalud nastojali da reformiraju ovaj
monaški red, ali Viklif, zahvaljuju´ci svojoj izvanrednoj proniclji-
vosti, prozreo je korijen zla i izjavio da ie sam sistem pogrešan i
[69]
da ga treba ukinuti. Nastalo je raspravljanje i iskrsla su mnoga pi-
tanja. Mnogi, Vide´ci kako monasi obilaze zemlju i prodaju papine
oproštajnice, poˇceli su sumnjati u to da se oproštaj može kupiti za
novac i pitali su se ne bi li trebalo radije da traže oproštaj od Boga
umjesto od rimskog biskupa. Drugi su se zgražali nad lakomstvom
monaha, koje se nije moglo zasititi. Oni su govorili: “Monasi i sve-
´cenici Rima izjest ´ce nas kao rak. Neka nas Bog oslobodi, inaˇce ´ce
narod morati da propadn’e.
Da bi opravdali svoje lakomstvo, ovi
monasiprosjaci izjavili su da oni idu za primjerom Spasitelja, jer su
i On i njegovi uˇcenici živjeli od darežljivosti naroda. Ovo tvr ¯denje
je bilo na njihovu štetu, jer je podstaklo mnoge da prouˇcavaju Sveto
pismo i da sami. doznaju istinu, što Rimu nije bilo po volji. Ljudi su
bili upu´ceni na Izvor istine, koji je Rim htio sakriti.
