Džon Viklif
61
svojom pre ¯dašnjom vjerom kada su vidjeli bezakonje koje vlada u
rimskoj crkvi, te su sa otvorenom radoš´cu primali istine, koje im je
Viklif otkrivao; ali papske vo ¯de drhtale su od gnjeva kad su vidjele
da ovaj reformator ima ve´ci utjecaj od njih.
Viklif je bio vješt u otkrivanju zabluda i neustrašivo je napadao
mnoge zloupotrebe koje je Rim odobravao. Kao kraljevski kape-
lan, ustao je smjelo protiv pla´canja poreza koji je papa tražio od
engleskog kralja, i dokazao je da se papsko prisvajanje autoriteta
nad svjetskim vladarima su proti ne samo razumu nego i otkrivenju.
Papski zahtjevi izazvali su u Engleskoj veliko ogorˇcenje, a Vikli-
fovo uˇcenje imalo je jak utjecaj na vode´ce ljude i nacije. Kralj i
plemi´ci sjedinili su se ti odricanju papske vrhovne vlasti i odbili
su da pla´caju papi porez. Tako je u Engleskoj bio nanijet udarac
papskoj prevlasti.
Drugo zlo protiv kojeg je reformator vodio dugu i odluˇcnu borbu
bio je red monaha prosjaka. Ovi redovnici poplavili su Englesku i
bili su velika smetnja veliˇcini i napretku naroda. Proizvodnja, odgoj,
moral — sve to osjetilo je njihov štetni utjecaj. Monaški život lije-
nosti i prosjaˇcenja bio je ne samo težak teret za narodne prihode ve´c
je izazivao i prezir prema korisnome radu. Omladina se demoralizi-
rala i iskvarila. Utjecaj em redovnika mnogi su odlazili u samostane
i posve´civali se monaškom životu, i to su ˇcinili bez odobrenja ro-
ditelja, ˇcak i bez njihova znanja i protiv njihove volje. Jedan od
ranijih otaca rimske crkve, uzvisuju´ci monaški život iznad dužnosti
djetinje ljubavi i poslušnosti, izjavio je: “Ako bi tvoj otac ležao pred
tvoj im vratima plaˇcu´ci i nariˇcu´ci, i ako bi tvoja majka pokazivala
[68]
tijelo koje te je nosilo i grudi koje su te dojile, ne oklijevaj da ih od-
gurneš i da po ¯deš pravo Kristu.” “Ovom strašnom neˇcovjeˇcnoš´cu”,
kako ju je kasnije nazvao Luter, “koja više priliˇci vuku i tiraninu
nego krš´caninu i ˇcovjeku, djeˇcja srca su otvrdnula prema svojim
roditeljima.
Tako su papske vo ¯de, kao nekadašnji farizeji, gazile
Božje zapovijesti radi svojih tradicija. Tako su domovi ostajali pusti,
i roditelji bez svojih sinova i k´ceri.
ˇCak i studenti univerziteta su bili zavedeni lažnim predstavama i
nagovoreni da stupe u monaške redove. Mnogi, Vide´ci da su izgubili
liˇcnu sre´cu i nanijeli žalost roditeljima, kasnije su se pokajali; ali kad
su jednom bili uhva´ceni u mrežu, bilo im je nemogu´ce da ponovo
dobiju svoju slobodu. Mnogi roditelji, boje´ci se utjecaja monaha,
