Page 64 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

60
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
da otkrije njene pogreške, a poznavanje državnih i crkvenih zakona
pripremilo ga je da uzme uˇceš´ca u velikoj borbi za gra ¯dansku i
religioznu slobodu. Služio se ne samo oružjem Božje Rijeˇci nego
i intelektualnom spremom kojom se naoružao u školama, a što mu
je pomoglo da je razumio taktiku uˇcenih. Njegova genijalnost i nje-
govo široko, temeljito obrazovanje osigurali su mu poštovanje kako
prijatelja tako i neprijatelja. Viklif ove pristalice gledale su sa za-
dovoljstvom što njihov junak stoji na prvom mjestu me ¯du vode´cim
umovima svog naroda, i njegovi neprijatelji nisu mogli ozloglasiti
djelo reformacije ukazuju´ci na neznanje ili slabost njenog vo ¯de.
Još u školi Viklif se posvetio prouˇcavanju Svetoga pisma. U ono
vrijeme kada je Sveto pismo postojalo samo* na stranim jezicima,
samo obrazovani ljudi mogli su na´ci put izvoru istine, dok je neobra-
zovanima ona ostala sakrivena. Tako je bio pripravljen put budu´cem
reformatorskom djelu Viklif ovom. Obrazovani ljudi prouˇcavali su
Božju Rijeˇc i našli su u njoj Božju milost, koja je tamo otkrivena.
U svojim predavanjima širili su znanje o toj istini i tako su i druge
po ¯dsticali da se vrate živoj Božjoj Rijeˇci.
Kada je Viklif obratio pažnju na Sveto pismo, poˇceo ga je pro-
uˇcavati isto tako temeljito kao što je prouˇcavao školske predmete.
Do tada je osje´cao veliku prazninu, koju nije mogla popuniti ni na-
uka skolastiˇcara ni nauka crkve. U Božjoj Rijeˇci našao je ono što je
ranije uzalud tražio. Tu se upoznao sa planom spasenja i sa Kristom
kao jedinim posrednikom za ˇcovjeka. Posvetio se Kristovoj služlbi i
odluˇcio je da objavi istine koje je otkrio.
Kao i kasniji reformatori, Viklif nije u poˇcetku svoga djela pre-
dvidio kuda ´ce ga ono odvesti. On se nije usprotivio Rima s pre-
[67]
domišljajem. No odanost istini morala ga je dovesti u sukob sa
zabludom. U koliko je jasnije uvi ¯dao zablude papstva, u toliko je
revnije objašnjavao uˇcenje Svetog pisma. Vidio je da je Rim ostavio
Božju Rijeˇc za ljubav ljudske tradicije. Bez straha je korio sve´cenike
što su prognali Sveto pismo i želio je da se ono ponovo da narodu
i da se njegov autoritet ponovo uzdigne u crkvi. Bio je sposoban i
vatren uˇcitelj i rjeˇcit propovjednik; njegov svakodnevni život bio je
svjedoˇcanstvo u prilog istine koju je propovijedao. Njegovo pozna-
vanje Svetoga pisma, mo´c njegovog rasu ¯divanja, ˇcistota njegovog
života, njegova nepokolebljiva hrabrost i pravednost osigurali su mu
op´ce poštovanje i povjerenje. Mnogi iz naroda bili su nezadovoljni