56
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
veliˇcanstvena sila krila se u rijeˇcima Svetoga pisma, koje su direktno
govorile srcima onih koji su ˇceznuli za istinom. Božji glas je bio
onaj koji je osvjedoˇcavao one koji su slušali.
Vjesnik istine nastavljao je svoj put; a njegova poniznost, revnost
i iskrenost bili su predmet mnogih razgovora. U mnogo sluˇcajeva
slušaoci ga nisu pitali otkuda dolazi i kuda ide. Bili su toliko obuzeti
najprije ˇcu ¯denjem, a potom zahvalnoš´cu i radoš´cu, da nisu ni pomis-
lili da ga to pitaju. Kada bi ga zamolili da po ¯de s njima u njihovu
ku´cu, on bi im odgovorio da mora posjetiti izgubljene ovce stada.
Tada su se mnogi pitali: “Nije li to an ¯deo s neba?”
U mnogo sluˇcajeva oni nisu nikada više vidjeli vjesnika istine.
On je otišao u drugu zemlju, ili je provodio život u nekom nepoz-
natom zatvoru; ili su možda njegove kosti trunule na nekom mjestu
gdje je svjedoˇcio za istinu. Ali rijeˇci koje je ostavio nije mogao nitko
da uništi. One su vršile svoje djelo u ljudskim srcima. Samo na dan
suda otkrit ´ce se potpuno! njihove blagoslovene posljedice.
Valdenžanski misionari prodrli su u carstvo sotonine, i time su
pods’rekli vlasti tame na ve´cu opreznost. Knez zla posmatrao je
svaki napor širenja istine, i podsticao je svoja oru ¯da da se toga plaše.
U radu ovih skromnih putnika papske vo ¯de su vidjele znak opasnosti
za svoju stvar. Ako bi dozvolili da svjetlost istine slobodno svijetli,
ona bi rastjerala teške oblake zabluda u kojima je narod živio; uputila
bi misli ljudi samome Bogu i na kraju bi uništila vrhovnu vlast Rima.
[63]
Ve´c samo postojanje ovoga naroda, koji je ˇcuvao vjeru. apos-
tolske crkve, bilo je stalni prijekor otpadniˇckom Rimu, i zato je
izazivalo najogorˇceniju mržnju i progonstvo. Njihov® odbijanje
da predaju Sveta pisma bilo je tako ¯der uvreda koju Rim nije mo-
gao trpjeti. On je odluˇcio da ih istrijebi sa zemlje. Tada su otpoˇceli
najužasniji krstaški ratovi protiv Božjeg naroda u njihovim planin-
skim domovima. Inkvizitori su tragali za njima, i ˇcesto se ponavljao
nekadašnji prizor — kada je nevini Abel pao od ruke ubice Kaina.
Više puta su njihova plodna polja bila opustošena, njihovi do-
movi i kapele sravnjeni sa zemljom, i mjesto koje je nekad bilo
plodno polje ovog marljivog naroda, bilo je pretvoreno u pustinju.
Kao što krvoloˇcna zvijer biva bješnja kad Okusi krv, tako su prista-
lice Rima postajale sve okrutnije Vide´ci muke svojih žrtava. Mnogi
od ovih svjedoka ˇciste vjere bili su gonjeni kao zvijeri po planinama
