Valdenžani
57
i tjerani u doline, gdje su nalazili utoˇcište, ogra ¯deni velikim šumama
i stjenovitim vrhovima
Nikakva krivica nije se mogla na´ci protiv ovog naroda visokog
morala, osu ¯denog na smrt. ˇCak i njihovi neprijatelji potvr ¯divali su
da je to miroljubiv, tih i pobožan narod. Njihova velika krivica bila
je to što nisu htjeli da služe Bogu po papskoj volji„ Za ovu krivicu
morali su podnositi poniženje, pogrde i muke, koje samo ljudi i
¯davoli mogu da izmisle.
Kada je Rim odluˇcio da istrijebi omrznutu sektu, izdao je edikt
kojim ih je osudio kao krivovjerce i predao da se pobiju. (Vidi Hist.
dodatak.) Oni nisu okrivljeni kao ljenjivci, nepošteni i nemoralni, ali
je izjavljeno da imaju takvu crtu pobožnosti i svetosti koja zavodi
“
ovce pravoga stada”. Zato je papa naredio: “Ako ova zla i gnusna
sekta odbije da se odrekne svoje vjere, ima da se smrvi kao otrovna
zmija.
Da li je ovaj oholi vlastodržac mislio da ´ce jednom polagati
raˇcun o ovim rijeˇcima? Da li je znao da su one zapisane u nebeskim
knjigama i da ´ce ih ˇcuti na dan suda? “Sto uˇciniste jednome od ove
mojenajmanje bra´ce”, kaže Isus, “meni uˇciniste.” Matej 25, 40.
Ovaj papski edikt pozivao j:e sve ˇclanove crkve da se sjedine u
krstaškom ratu protiv “krivovjeraca”. Da bi ih oduševio da. uzmu
uˇceš´ca u ovom strašnom djelu, on ih je “oslobodio od svih crkvenih
pokora i kazni, op´cih i pojedinaˇcnih, razriješio je one koji se pridruže
ovom krštaškom pohodu svake date zakletve; priznao je pravovažnim
sve ono što su stekli na neza- konit naˇcin i obe´cao oproštaj svih
[64]
grijeha onima koji ubiju nekog heretika. Proglasio je kao nevaže´ce
sve ugovore u korist valdenžana, nare ¯divao je njihovim slugama
da ih napuste, zabranjivao svima da im pruže bilo kakvu pomo´c i
opunomo´cavao je svakoga da može uzimati njihova imanja.
Ovaj
dokumenat jasno otkriva ˇcijim je duhom bilo nadahnuto ovo djelo.
To je rikanje aždahe, a ne glas Kristov.
Papske vo ¯de nisu htjele prilagoditi svoj karakter naˇcelima Bož-
jeg zakona, ve´c su postavile mjerilo koje se njima svi ¯dalo i odluˇcile
su da primoraju svakoga da se prilagodi njemu, jer se tako svidjelo
Rimu. Odigravale su se najužasnije tragedije. Pokvareni i bogohulni
sve´cenici i pape igrali su ulogu koju im je sotona odredio. U njiho-
vim srcima nije bilo milosti. Isti duh koji je razapeo Krista i pogubio
apostole, koji je podstrekavao Nerona protiv vjernih krš´cana onog
