Valdenžani
55
ˇcuo. Naroˇcito željno su tražili da se ponove ove rijeˇci: “Krv Isusa
Krista, Sina njegova, oˇciš´cava nas od svakoga grijeha.” 1. Ivanova 1,
7. “
Kao’ što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba Sin ˇcovjeˇciji
da se podigne; da nijedan Ikoji ga vjeruje ne pogine, nego da ima
život vjeˇcni.” Ivan 3, 14. 15.
Mnogima su na ovaj naˇcin postali jasni zahtjevi Rima. Uvidjeli
su koliko je uzaludno uzdati se u posredovanje ljudi ili an ¯dela u korist
grešnika. Kad je prava svjetlost rasvijetlila njihov um, radosno su
uzviknuli: “Krist je moj sve´cenik; njegova krv je moja žrtva; njegov
oltar je moja ispovjedaonica!” Potpuno su se oslonili na Kristove
zasluge, ponavljaju´ci rijeˇci: “Bez vjere je nemogu´ce ugoditi Bogu.”
Jevrejima 11, 6. “Nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima
kojim bismo se mogli spasiti.” Djela 4, 12.
Mnoge od ovih jadnih, slomljenih duša nisu mogle da shvate
toliku Spasiteljevu ljubav. Tako im je veliko olakšanje donijelo
to saznanje, tako se veliki snop svjetlosti prosuo na njih da su se
osje´cali kao da su na nebu. S povjerenjem su stavili svoju ruku u
Kristovu, i svojim nogama su ˇcvrsto stali na Stijenu vjekova. Nestao
je svaki strah od smrti. Sada su bili gotovi na zatvor i lomaˇcu, samo
ako bi time proslavili svoga Spasitelja. Rijeˇc Božja se ponekad
ˇcitala na tajnim mjestima pred jednom dušom, katkad pred malom
grupom, koja je ˇceznula za svjetloš´cu i istinom, ˇcesto su na taj naˇcin
provedene cijele no´ci. Oduševljenje i divljenje slušalaca bilo je
tako veliko da je vjesnik evan ¯delja bio prinu ¯den da ˇcesto prekine
sa ˇcitanjem da bi slušaoci shvatili vijest spasenja. ˇCesto su se ˇcule
rijeˇci: “Ho´ce li Bog zaista primiti moju žrtvu? Ho´ce li me milostivo
[62]
pogledati? Ho´ce li mi oprostti?” Tada je ˇcitao odgovor: “Do ¯dite k
meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ´cu vas odmoriti” Matej 11,
28.
Vjerom je slušalac prihvatio obe´canje, i zatim se ˇcuo radostan
odgovor: “Nema više dugih hodoˇcaš´ca, nema više mur ˇcnih puto-
vanja do svetih mjesta; ja mogu da do ¯dem Isusu takav kakav sam:
grešan, neposve´cen; i On ne´ce odbaciti moju pokajniˇcku molitvu.
,
Opraštaju t’ se grijesi!’ I moji, i moji mogu biti tako ¯der oprošteni!”
Talas svete radosti ispunio je srce, a Isusovo ime slavilo se uz
pjesmu slave i zahvaljivanje. Ove sretne duše vra´cale su se svojim
domovima da rašire svjetlost, da ispriˇcaju drugima, koliko su mogli,
svoja nova iskustva; da im kažu da su našli pravi put života. ˇCudna i
