54
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
´celijama samostana. Stalnim postovima, biˇcevanjima, dugim no´cnim
bdjenjem, dugim kleˇcanjem na hladnim i vlažnim ploˇcama svojih
bijednih ´celija, dugim hodoˇcaš´cima, ponižavaju´cim ispašta nj ima
i strašnim muˇcenjem, hiljade njih su uzalud tražili da umire svoju
savjest. Pod pritiskom osje´canja svojih grijeha, drš´cu´ci pred pomišlju
na Božji gnjev, mnogi su patili sve dok nisu sišli u grob sasvim
iznemogli i bez i jednog zraka svjetlosti i nade.
Valdenžani su težili da tim gladnim dušama dadu kruh života, da
im otkriju vijest mira koju sadrže Božja obe´canja, da ih vode Kristu,
njihovoj jedinoj nadi spasenja. Smatrali su zabludom nauku da se
dobrim djelima može okajati i prijestup Božjeg zakona. Pouzdanje u
ljudske zasluge spreˇcava pogled n£t beskrajnu Kristovu ljubav. Isus
je umro kao žrtva za ljude, jer palo ˇcovjeˇcanstvo nije moglo uˇciniti
ništa ˇcime bi se moglo opravdati pred Bogom. Zasluge razapetog
i uskrslog Spasitelja su temelj krš´canske vjere. Zavisnost duše od
Krista je tako stvarna, i veza sa njime mora da bude tako tijesna, kao
što je veza izme ¯du pojedinih udova tijela, ili izme ¯du loze i ˇcokota.
Nauke papa i sve´cenika navele su ljude da smatraju da je Božji i
ˇcak Kristov karakter strog, mraˇcan i nemilostiv. Spasitelj je prikazi-
van kao da je u tolikoj mjeri bez osje´canja prema palo me ˇcovjeku da
se moraju Prizivati u pomo´c sve´ce-nici i sveci kao posrednici. Oni
ˇcija su srca bila rasvijetljena Božjom rijeˇci, težili su da upute takve
duše k Isusu koji ih ljubi, i saosje´ca sa njima, i koji raširenih ruku
poziva sve da do ¯du k Njemu sa svojim teretom grijeha, sa svojim
brigama i teško´cama. Težili su da otklone prepreke koje je sotona
nagomilao da ljudi ne bi vidjeli obe´canja i došli direktno k Bogu da
mu ispovijede svoje grijehe i prime oproštenje i mir.
[61]
Valdenžanski misionar rado je otkrivao zainteresovanim dušama
skupocjene istine evan ¯delja. Oprezno je iznosio pažljivo prepisane
dijelove Svetoga pisma. Njegova je najve´ca radost bila da probudi
nadu u savjesnoj i grijehom ranjenoj duši, koja je dotle poznavala
samo Boga osvete, koji ˇceka da izvrši svoju pravdu. Drhtavim us-
nama, suznih oˇciju, ˇcesto na koljenima, otkrivao je svojoj bra´ci
skupocjena obe´canja, koja su jedina nada grešnika. Tako je svjetlost
istine prodirala u mnoga mraˇcna srca, razgonila tamne oblake, dok se
u srcu ra ¯dalo Sunce pravde sa svojim zracima koji iscjeljuju. ˇCesto
se dešavalo da se pojedini dio Svetoga pisma ˇcitao više puta, jer je
slušalac htio da mu se ponovi, kao da se želio uvjeriti da je dobro
