48
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Jedan od glavnih uzroka koji je doveo do odvajanja prave crkve
od Rima bila je mržnja Rima prema biblijskoj suboti. Kao što je
proroˇcanstvo proreklo, papska sila je pogazila istinu. Božji zakon
se gazio, a ljudske tradicije i obiˇcaji su uzvišivani. Crkve koje su
bile pod vlaš´cu papstva bile su rano prisiljene da svetkuju nedjelju
kao sveti dan. Usred zabluda i praznovjerja koja su preovladavala,
mnogi, ˇcak i od vjernog Božjeg naroda, bili su toliko zbunjeni da,
iako su svetkovali subotu, u isto vrijeme uzdržavali su se od rada
i u nedjelju. Ali, to nije bilo dovoljno papskim vo ¯dama. Oni nisu
tražili samo da se svetkuje nedjelja nego i da se i subota oskvrnjuje;
najoštrijim rijeˇcima napadali su one koji su se usu ¯divali da je poštuju.
Samo onaj koji bi pobjegao s podruˇcja rimske sile mogao je mirno
držati Božji zakon.
Valdenžani su prvi me ¯du evropskim narodima dobili prijevod
Svetoga pisma. (Vidi Hist. dodatak.) Stotine godina prije reformacije
imali su Bibliju u rukopisu na svom jeziku. Tako su imali nepatvo-
renu istinu, i to ih je ˇcinilo osobitim predmetod mržnje i gonjenja.
Objavili su “da je rimska crkva pali Babilon iz Otkrivenja” i, uz
opasnost po život, ustajali su da se odupru njenim zabludama. Dok
su neki, pod pritiskom dugotrajnih gonjenja, popustili u svojoj vjeri
i malo po malo odstupili od svojih odre ¯denih naˇcela, dotle su drugi
ˇcvrsto držali istinu. Za vrijeme najtamnijih vjekova otpada bilo je
Valdenžana koji su odbacivali vrhovnu vlast Rima, odbijali klanja-
nje pred slikama smatraju´ci da je to idolopoklonstvo, i držali pravu
subotu. U najtežim olujama neprijateljstva održali su svoju vjeru.
Iako su bili probadani savojskim kopljima i spaljivani na rimskim
lomaˇcama, nepokolebljivo su branili Božju Rijeˇc i njenu ˇcast.
Iza visokih gorskih utvr ¯denja — utoˇcišta gonjenih i ugnjetavanih
u svim vjekovima, — Valdenžani su našli dobra skloništa. Tu je
gorjela svjetlost istine usred mraka srednjega vijeka. Ovdje su u
toku hiljade godina svjedoci istine ˇcuvali svoju staru vjeru.
[55]
Bog je svome narodu pripremio veliˇcanstvenu svetinju — onu
koja je odgovarala velikim istinama koje mu je povjerio. Onim vjer-
nim prognanicima brda su bila simbol nepokolebljive pravde Božje.
Valdenžani su pokazivali svojoj djeci visine koje su se uzdizale iznad
njih u nepromjenljivom veliˇcanstvu i govorili su im o Onome u koga
nema ni trunke promjene, i ˇcija je Rijeˇc ˇcvrsto utemeljena kao vjeˇcna
brda. Gospod je utvrdio planine i opasao ih silom. Ni jedina ruka,
