504
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
ožednjeti, i ne´ce na njih pasti sunce, niti kakva vru´cina. Jer Jagnje,
koje je nasred prijestola, past ´ce ih, i uputit ´ce ih na izvore žive vode;
i Bog ´ce otrti svaku suzu od oˇciju njihovih.” Otkrivenje 7, 14-17.
U sva vremena su Spasiteljevi izabranici bili odgajani i pouˇca-
vani u školi nevolja. Oni su na zemlji hodili uskom stazom. Oˇcistili
su se u pe´ci nevolje. Radi Isusa su podnosili napade, mržnju i kle-
vete. Išli su za njim kroz žestoke borbe; podnosili su samoodricanje
i preživljavali gorka razoˇcaranja. Iz svog vlastitog muˇcnog iskustva
upoznali su zlo grijeha, njegovu mo´c i njegove kobne posljedice i
sa odvratnoš´cu su gledali na nj. Svijest o neizmjernoj žrtvi koja je
prinesena za njihovo ozdravljenje ˇcini ih malim u njihovim vlastitim
oˇcima i ispunjava njihova srca zahvalnoš´cu i hvalom koju oni koji
nisu nikada zgriješili ne mogu razumjeti. Oni mnogo ljube jer im je
mnogo oprošteno. Pošto su bili uˇcesnici Kristovih muka, sada mogu
da uˇcestvuju u njegovoj slavi.
Božji nasljednici su došli iz zatvora, sa lomaˇca, iz šupa, podzem-
nih pe´cina, sa gubilišta, sa planina, iz pustinja, i morskih dubina.
Na zemlji su hodili “u sirotinji, u nevolji, u sramoti”. Milioni su
sišli u grob žigosani sramotom, zato što su se odluˇcno protivili da
popuste obmanjivim zahtjevima sotone. Ljudski sudovi su ih ubrajali
u najgore zloˇcince. Ali sada je “sudija Bog”. (Psalam 50, 6.) Sada
su zemaljske presude oborene. “Sramotu naroda svojega ukinut ´ce.”
Izaija 25, 8. “I oni ´ce se prozvati narod sveti, iskupljenici Gospod-
nji.” Izaija 62, 12. On je odredio da im da “nakit mjesto pepela,
[528]
ulje radosti mjesto žalosti, odijelo za pohvalu mjesto duha tužnoga”.
(
Izaija 61, 3.) Oni nisu više bijedni, muˇceni, rasuti i ugnjetavani.
Od sada ´ce uvijek biti sa Gospodom. Sada stoje pred prijestolom,
odjeveni u skupocjene haljine, kakve nikada nisu nosili ni najugled-
niji ljudi na zemlji. Ukrašeni su divnim krunama, kakve nisu nikada
stavljene na ˇcela zemaljskih vladara. Dani bola i plaˇca za uvijek
su prošli. Car slave je obrisao suze sa svih lica; uklonjen je svaki
uzrok bola. Pod lelujavim palminim granama odjekuju sada jasne,
milozvuˇcne i skladne pjesme zahvalnosti. Svi glasovi prihva´caju
melodiju, i uskoro pod nebeskim svodom zaori himna: “Spasenje
Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i Jagnjetu!” A svi nebeski sta-
novnici odgovaraju u zboru: “Amen, blagoslov i slava i premudrost i
hvala i ˇcast i sila i jaˇcina Bogu našemu u vijek vijeka!” Otkrivenje
7, 10. 12.
