Božji narod oslobo ¯den
503
Spasitelj ga vodi drvetu života, uzabira divan plod i nudi mu da
jede. On gleda oko sebe i vidi mnoštvo iz svoje spasene porodice u
Božjem raju. Tada polaže svoju sjajnu krunu pred Isusove noge i,
bacivši se na njegove grudi, zagrli Otkupitelja. Uzima u ruke zlatnu
harfu i nebeskim svodom odjekuje pobjedonosna pjesma: “Dostojno,
dostojno, dostojno je Jagnje što je zaklano, i opet živi!” Adamova
porodica prihva´ca melodiju i, polažu´ci svoje krune pred Spasiteljeve
noge, svi se klanjaju pred Njim daju´ci mu slavu.
Ovo ponovno sjedinjenje posmatraju an ¯deli koji su plakali kada
je Adam pao i radovali se kada se Isus, poslije svoga uskrsnu´ca,
uznio na nebo, otvorivši izlaz iz groba svima koji ´ce vjerovati u
Njega. Sada oni vide djelo spasenja dovršeno i sjedinjuju svoje
glasove u pjesmi zahvalnosti.
Na kristalnome moru pred prijestolom — na tom staklenom
moru, koje tako odsjajuje slavom Božjom da izgleda kao da je po-
miješano ognjem — stoji sakupljeno mnoštvo onih “što pobijediše
zvijer i ikonu njezinu, i žig njezin, i broj imena njezina”. Sto ˇcetr-
deset i ˇcetiri hiljade, koji su otkupljeni od ljudi, stoje na gori Sionu
sa Jagnjetom, “imaju´ci harfe Božje”, i kao glas mnogih voda, kao
glas velike grmljavine ˇcuje se “glas sviraˇca harfi kad udaraju u harfe
svoje”. “I pjevahu novu pjesmu” pred prijestolom, pjesmu koju nitko
ne može nauˇciti, osim onih sto i ˇcetrdeset i ˇcetiri hiljade. To je pje-
sma Mojsijeva i Jagnjetova, pjesma oslobo ¯denja. Nitko osim onih
sto i ˇcetrdeset i ˇcetiri hiljade ne može nauˇciti tu pjesmu, jer je to
pjesma njihovog iskustva — takvoga iskustva kakvog nijedna druga
grupa nije nikada imala. “Oni idu za Jagnjetom kud god ono po ¯de.”
[527]
Uzeti sa zemlje izme ¯du živih, oni se raˇcunaju kao “prvenci Bogu i
Jagnjetu”. (Otkrivenje 15, 2. 3; 14, 1-5.) “Ovo su koji do ¯doše od ne-
volje velike”; oni su pretrpjeli vrijeme nevolje kakvo nikada nije bilo
na zemlji otkako je ljudi; pretrpjeli su strah Jakovljevih muka. Za
vrijeme posljednjeg izlijevanja Božjih sudova bili su bez Posrednika.
Ali oni su oslobo ¯deni, jer “opraše haljine svoje i ubijeliše haljine
svoje u krvi Jagnjetovoj”. “I u njihovim ustima ne na ¯de se prijevara,
jer su bez mane pred Bogom.” (Otkrivenje 14, 5.) “Zato su pred
prijestolom Božjim i služe mu dan i no´c u crkvi njegovoj; i Onaj što
sjedi na prijestolu uselit ´ce se u njih.” Oni su vidjeli zemlju opus-
tošenu gla ¯du, kugom i suncem koje je silnom žegom peklo ljude, a
i sami su pretrpjeli patnje, glad i že ¯d. Ali “više ne´ce ogladnjeti ni
