Božji narod oslobo ¯den
501
Sa svake strane kola od oblaka nalaze se krila, a pod njima
su živi toˇckovi, i ˇcim se kola krenu, toˇckovi viˇcu: “Svet”, i krila,
dok se okre´cu, viˇcu: “Svet”, i pratnja an ¯dela viˇce: “Svet”, svet,
svet je Gospod Bog Svedržitelj!” I dok se kola kre´cu ka Novome
Jeruzalemu, izbavljeni kliˇcu: “Aleluja!”
Prije ulaska u sveti grad Spasitelj daje svojim sljedbenicima po-
bjedniˇcka odlikovanja i odijeva ih znacima njihovog carskog dosto-
janstva. Sjajni redovi su postavljeni u obliku otvorenog ˇcetverokuta
oko Njihovog cara, ˇciji je veliˇcanstveni stas mnogo viši od stasa sve-
tih i an ¯dela, a lice mu zraˇci neiskazanom ljubavlju. Svaki je pogled
ovog nebrojenog mnoštva spasenih uprt u Njega; svako oko gleda
slavu Onoga “koji bješe nagr ¯den u licu mimo svakoga ˇcovjeka i u
stasu mimo sinove ˇcovjeˇcje.” (Izaija 52, 14.) Na glave pobjednika
Isus stavlja svojom vlastitom desnicom krunu slave. Za svakog ima
jedna kruna, koja nosi njegovo liˇcno “novo ime” (Otkrivenje 2, 17),
i natpis: “Svet Gospodu!” Svakoj ruci se daje pobjedniˇcka palma
i blistava harfa. A onda, na znak an ¯dela koji daje ton, svaka ruka
vješto udara u žice harfe izmamljuju´ci iz njih slatku muziku, bogate
melodiˇcne akorde. Svako srce podrhtava od neizrecive miline, svaki
glas se podiže u pjesmi zahvalnost: “Onome koji nas ljubi i umi nas
od grijeha naših krvlju svojom; i uˇcini nas careve i sve´cenike Bogu i
Ocu svome, tome slava i država u vijek vijeka, Amen!” Otkrivenje
1, 5. 6.
Pred spasenima stoji sveti grad. Isus širom otvara biserna vrata,
i narod koji je održao istinu ulazi u njega. Tamo oni vide Božji
raj, Adamovu domovinu dok još nije zgriješio. Tada se ˇcuje glas
divniji od svake glazbe koju je ikada ˇculo smrtno uho: “Vaša borba
je završena!” “Hodite, blagosloveni Oca mo- jega, primite carstvo
[525]
koje vam je pripravljeno od postanja svijeta.”
Sada se ispunjava Spasiteljeva molitva za svoje uˇcenike: “Ho´cu
da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja.” Krist predstavlja
Ocu otkupljene svojom krvlju, “bez grijeha i bez mane... pred slavom
svojom u radosti” i govori “Evo mene i djece koju si mi dao.” “One
koje si mi dao saˇcuvah!” O, divne li spasonosne ljubavi! O kakve
li radosti kada vjeˇcni Otac, gleda-ju´ci otkupljene, bude opet vidio
svoje obliˇcje, kada bude vidio da je uklonjena neskladnost koju je
grijeh prouzrokovao, njegovo prokletstvo izbrisano, i ˇcovjek opet
doveden u potpuni sklad sa Bogom!
