500
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Usred ljuljanja zemlje, sijevanja munja i tutnjave gromova glas
Božjega Sina poziva svete koji spavaju. On baca pogled na gro-
bove pravednika i tada, podižu´ci svoje ruke prema nebu, uzvikuje:
“
Probudite se, probudite se, probudite se, vi koji spavate u prahu, i
ustanite!” Po cijeloj zemlji mrtvi ´ce ˇcuti ovaj glas, i oni koji ga ˇcuju
oživjet ´ce. I cijela zemlja odzvanja od koraka ogromnog mnoštva
iz svakog plemena, koljena, jezika i naroda. Oni dolaze iz tamnice
smrti, obuˇceni besmrtnom slavom, kliˇcu´ci: “Gdje ti je, smrti, žalac?
Gdje ti je, pakle, pobjeda?” 1. Kor. 15, 55. A živi pravednici i uskrsli
sveti sjedinjuju svoje glasove u dug, radostan pokliˇc pobjede.
Svi izlaze iz svojih grobova isti po rastu kao kad su bili sahra-
njeni. Adam, koji stoji u sredini uskrslog mnoštva, naroˇcito je visok
i veliˇcanstvenog izgleda, po rastu samo malo niži od Božjega Sina.
Njegov stas pokazuje upadljivu suprotnost prema ljudima kasnijih
pokoljenja; tu se vidi koliko se ljudski rod degenerirao. Ali svi ustaju
u svježini i snazi vjeˇcne mladosti. U poˇcetku ˇcovjek je bio stvoren
po Božjem obliˇcju, ne samo po karakteru nego i po obliku i izgledu.
Grijeh je izopaˇcio božansku sliku u ˇcovjeku i skoro je izbrisao. Ali
Krist je došao da opet uspostavi ono što je izgubljeno. On ´ce preobra-
ziti naše poniženo tijelo i uˇcinit ´ce ga sliˇcnim svome proslavljenom
tijelu. Smrtno, propadljivo tijelo, lišeno ljepote, nekada opoganjeno
grijehom postaje savršeno, lijepo i besmrtno. Sve mane i nedostaci
su ostali u grobu. Pošto ´ce imati pristup ka drvetu života u za dugo
izgubljenome Edemu, otkupljeni ´ce rasti do pune visine ljudskoga
roda u njegovoj prvobitnoj slavi. Posljednji preostali tragovi proklet-
stva grijeha bit ´ce uklonjeni, a Kristovi vjerni ´ce se pojaviti u slavi
Gospoda, našega Boga, po duhu, duši i tijelu odsjajuju´ci savršenu
sliku svoga Gospoda. O divnoga li otkupljenja o kome se mnogo
[524]
govorilo, koje se dugo oˇcekivalo, mnogo željelo, ali nikada potpuno
razumjelo!
Živi pravednici su “ujedanput, u trenu´cu oka” preobraženi. Na
Božji glas oni su proslavljeni; sada su postali besmrtni i sa uskrslim
svetima su uzeti u susret Gospodu na nebo. An ¯deli sakupljaju “iza-
brane svoje od ˇcetiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba”. (Marko
13, 27.)
Malu djecu sveti an ¯deli odnose u naruˇcje njihovim majkama.
Prijatelji koje je smrt dugo rastavljala, opet su sjedinjeni da se više
ne rastanu, i sa pjesmama radosti penju se zajedno u Božji grad.
