498
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
godat.” Lica pravednika se ozaruju, i radost ispunjava svako srce, a
an ¯deli približavaju´ci se sve više zemlji opet poˇcinju da pjevaju sve
glasnije i glasnije.
Car nad carevima se spušta na oblaku, okružen ognjenim pla-
menom. Nebesa se uvijaju kao svitak, zemlja drhti pred Njim, a sve
gore i otoci se pokre´cu sa svoga mjesta. “Ide Bog naš, i ne šuti; pred
njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika. Doziva nebo
ozgo i zemlju, da sudi narodu svome.” Psalam 50, 3. 4.
“
I carevi zemaljski i bol jari, i bogati i vojvode, i silni, i i svaki
rob, i svaki slobodnjak sakriše se po pe´cinama i kamenjarima gor-
skim; i govorahu gorama i kamenju; padnite na nas i sakrijte, nas od
lica Onoga što sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova. Jer do ¯de
veliki dan gnjeva njegova, i tko može ostati?” Otkrivenje 6, 15-17.
Podrugljivo ismije van je je prestalo. Ušutjele su usne koje su
lagale. Umukla je zveka oružja i ratna vika” u graji, i odi-jelo u krv
uvaljano”. (Izaija 9, 5.) Ništa se sada ne ˇcuje osim glas molitve i jauk
plaˇca i naricanja. Sa usana onih koji su se malo prije rugali otima
se uzvik: “Jer do ¯de veliki dan gnjeva njegova, i tko može ostati?”
Grešnici više vole da na njih padnu gorske stijene nego da sretnu
lice Onoga koga su prezirali i odbacili.
Oni poznaju taj glas koji prodire do ušiju mrtvih. Kolikoˆ puta ih
je njegov blagi i nježni glas pozivao na pokajanje! Koliko puta su ga
ˇculi u dirljivim molbama prijatelja, brata, Otkupitelja! Onima koji
su odbacili njegovu milost ne´ce biti nijedan drugi glas tako težak i
pun osude kao onaj koji je tako dugo preklinjao: “Vratite se, vratite
se sa zlih puteva svojih, jer zašto da mrete?” Ezehijel 33, 11. 9. O,
kad bi to njima bio glas. tu ¯dinca! Isus kaže: “Što zvah, ali ne htjeste,
pružah ruku svoju, ali nitko ne mari, nego odbaciste svaki savjet moj
i karanja mojega ne htjeste primiti.” Priˇce 1, 24. 25. Ovaj glas budi
sje- ´canja koja bi oni htjeli rado da izbrišu — prezrene opomene,
[522]
odbijene pozive i necijenjena preimu´cstva.
Tu su oni koji su se rugali Kristu u njegovom poniženju. Sa
neodoljivom snagom dolaze im na pamet rijeˇci Muˇcenika kada
je na zaklinjanje poglavara sve´ceniˇckog sveˇcano izjavio: “Odsele
´cete vidjeti Sina ˇcovjeˇcjega gdje sjedi s desne strane Sile, i ide na
oblacima nebeskim.” Matej 26, 64. Sada ga oni .gledaju u njegovoj
slavi, i još ´ce ga vidjeti kada sjedi sa desne strane Veliˇcine.
