Božji narod oslobo ¯den
497
Strašna ´ce biti sudbina onoga kome ´ce Bog re´ci: “Idi od mene, zli
slugo!”
Božji glas ˇcuje se sa neba, objavljuju´ci dan i ˇcas Kristovog
dolaska i proglašava vjeˇcni zavjet sa svojim narodom. Kao udarci
najjaˇceg groma prolamaju se njegove rijeˇci nad zemljom. Božji
Izrael stoji i sluša sa oˇcima uprtim gore. Njihova lica su rasvijetljena
njegovom slavom i sijaju kao lice Mojsijevo kada je silazio sa Sinaja.
Grešnici ne mogu u njih gledati. I kada bude izreˇcen blagoslov nad
onima koji su poštovali Gospoda svetkovanjem njegove subote, ˇcuje
se snažan uzvik pobjede.
Ubrzo se na istoku pojavljuje mali crni oblak, veliˇcine kao pola
ˇcovjeˇcjeg dlana. To je oblak koji okružava Spasitelja i koji iz daleka
izgleda kao da je uvijen u mrak. Božji narod zna da je to znak Sina
ˇcovjeˇcjega. U sveˇcanoj tišini oni netremice gledaju u njega kako se
približava zemlji i postaje sve jasniji i ljepši, dok ne postane kao
veliki bijeli oblak, ˇcija je osnovica nalik na oganj koji proždire, a
nad kojim lebdi duga zavjeta. Isus ide naprijed kao mo´cni pobjednik.
On sada ne dolazi kao ˇcovjek patnje, da ispije gorku ˇcašu sramote
i muka, nego kao pobjednik na nebu i na zemlji, da sudi živima i
mrtvima. “Vjeran i istinit, i sudi po pravdi svojoj.” “I vojske nebeske
prate ga.” Otkrivenje 19, 11. 14. Sa himnama nebeskih melodija,
sveti an ¯deli, ogromno i nebrojeno mnoštvo, prate ga na njegovom
putu. Nebeski svod izgleda kao da je prepun bi´ca koja svijetle, “deset
hiljada po deset hiljada, i hiljade hiljada”. Nijedno ljudsko pero ne
može da opiše ovaj prizor; nijedan um smrtnoga ˇcovjeka nije sposo-
ban da shvati njegovu slavu. “Slava njegova pokri nebesa, i zemlja
se napuni hvale njegove. Svjetlost mu bijaše kao sunce.” Habakuk 3,
3. 4.
Kad živi oblak do ¯de bliže, svako oko vidi Kneza života. Trnov
vijenac ne ruži više njegovu uzvišenu glavu; na njegovom svetom
ˇcelu poˇciva dijadem slave. Njegovo lice svijetli jaˇce od blistavog
podnevnog sunca. “I ima na haljini, na bedru svome, ime napisano:
[521]
Car nad carevima L Gospodar nad gospodarima.” Otkrivenje 19, 16.
Pred njegovom prisutnoš´cu “sva su lica poblijedjela”. One koji
su odbacili Božju milost obuzima strah vjeˇcnog oˇcajanja. Srce se
rastopi, koljena udaraju jedno o drugo ... i lica su svima, pocrnjela.”
Jeremija 30, 6; Nahum 2, 10. Pravednici uzvikuju drh´cu´ci: “I tko
može opstati?” Pjesma an ¯dela prestaje, i nastaje vrijeme sveˇcane
tišine. Tada se ˇcuje Isusov glas koji govori: “Dosta ti je moja bla-
