496
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
se ne´cemo bojati ako bi se i zemlja uskolebala, i gore se prevalile u
srce morima. Neka buˇci i kipi voda njihova; nek se planine tresu od
vala njihovih.” Psalam 46, 1-3.
Dok se ove rijeˇci svetog povjerenja dižu ka Bogu, oblaci se
povlaˇce i ukazuje se zvjezdano nebo u neizrecivoj ljepoti na-suprot
mraˇcnom i gnjevnom svodu na objema stranama. Slava nebeskoga
grada blista kroz otvorena vrata. Tada se na nebu pojavljuje ruka koja
drži dvije sastavljene ploˇce. Prorok kaže: “I nebesa oglasiše pravdu
njegovu, jer je taj sudija Bog.” Psalam 50, 6. Ovaj sveti zakon, Božja
pravda, koji je usred grmljavine i plamena objavljen sa Sinaja da
bude vodiˇc života, sada se otkriva ljudima kao mjerilo suda. Ruka
otvara ploˇce, i vide se propisi Deset zapovijesti, kao da su pisani
plamenim perom. Rijeˇci su tako jasne da ih svi mogu ˇcitati. Sje´canje
se budi, tama nevjerovanja i krivovjerstva išˇcezava iz svakog srca, a
deset kratkih, razumljivih, znaˇcajnih Božjih rijeˇci stoji pred oˇcima
svih stanovnika zemlje.
Nemogu´ce je opisati strah i oˇcajanje onih koji su gazili svete
Božje propise. Gospod im je dao svoj zakon; oni su mogli sa njime da
usporede svoj karakter i upoznaju svoje grijehe dok je još bilo prilike
za pokajanje i popravljanje. Ali oni su, da bi stekli naklonost svijeta,
uklonili njegove propise i uˇcili druge da ih prestupaju. Nastojali
su da prisile Božji narod da oskvrni njegovu subotu. Sada su oni
osu ¯deni onim zakonom koji su prezirali. Sa strašnom sigurnoš´cu
uvi ¯daju da nemaju nikakvog opravdanja. Sami su izabrali kome
´ce služiti i kome ´ce se klanjati. “Tada ´cete se obratiti, i vidjet ´cete
razliku izme ¯du pra-vednika i bezbožnika, izme ¯du onoga koji služi
Bogu i onoga koji mu ne služi.” Malahija 3, 18.
Neprijatelji Božjeg zakona, od sve´cenika pa sve do najmanjeg
me ¯du njima, imaju sada novi pojam o istini i dužnosti. Suviše kasno
uvi ¯daju da je subota ˇcetvrte zapovijesti peˇcat živoga Boga. Suviše
[520]
kasno postaju svjesni prave prirode svog lažnog dana odmora i
pjeskovitog tla na kome su zidali. Sada im je jasno da su se borili
protiv Boga. Vjerski uˇcitelji su vodili duše u propast tvrde´ci da ih
vode vratima raja. Ne ranije, nego tek na dan konaˇcnog obraˇcuna
mo´ci ´ce shvatiti kako je velika odgovornost ljudi u svetoj službi i
kako su strašne posljedice njihove nevjernosti. Samo u vjeˇcnosti
mo´ci ´cemo pravilno da procijenimo gubitak ma i jedne jedine duše.
