46
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
rimskim otpadom. Progonstva od strane neznabožaˇckih careva, koja
su doprla ˇcak do ovih udaljenih obala, bila su jedini poklon koji su
prve britanske crkve primile od Rima. Mnogi krš´cani, bježe´ci od
progonstva u Engleskoj, našli su utoˇcište u Škotskoj; otuda je istina
prenijeta u Irsku, i u svim ovim zemljama je sa radoš´cu prihvatana.
Kada su Sasi zauzeli Englesku, neznaboštvo je dobilo prevlast.
Osvajaˇci su odbili da prime nauku o spasenju od svojih robova, i
krš´cani su bili primorani da potraže skloništa u brdima i pustim mo-
ˇcvarnim mjestima. Ipak, iako za neko’ vrijeme prikriveno, vidjelo
istine je dalje svijetlilo. Poslije jednog vijeka ono je zasvijetlilo ja-
kom svjetloš´cu u Škotskoj, i njegovi zraci doprli su do najudaljenijih
zemalja. Iz Irske je došao pobožni Kolumba sa svojim suradnicima.
Oni su okupili oko sebe vjerne, rasijane po pustom otoku Ioni, i
naˇcinili su taj otok središtem svoje misionarske djelatnosti. Me ¯du
ovim evandjelistima nalazio se i jedan poštovalac biblijske subote,
koji je s njome upoznao i druge oko sebe:. Na otoku Ioni bila! je
osnovana škola iz koje su izlazili misionari ne samo za Škotsku i
Englesku nego i za Njemaˇcku, Švicarsku i ˇcak za Italiju.
Ali Rim je bacio pogled na Britaniju i odluˇcio da je pokori pod
svoju vlast. U šestom vijeku su rimslki misionari preuzeli akciju
da obrate neznabožaaˇcke Sase. Oholi barbari su ljubazno primili
rimske poslanike, a ovi su hiljade njih pridobili da prime rimsku
vjeru. Kako se njihovo djelo širilo, papini poslanici i njihovi obra´ce-
nici došli su u dodir sa sljedbenicima prvih krš´cana. Izme ¯du ovih
i njih bila je velika razlika. Ovi potomci prvih krš´cana bili su jed-
nostavni, krotki i biblijski odgojeni u karakteru, nauci i vladanju,
dok su drugi na svakom koraku pokazivali sujevjerje, sjaj i obijest
papstva. Rimski poslanik zahtijevao je da krš´canske crkve priznaju
vlast papstva. Britanci su ponizno odgovorili da vole sve ljude, ali
da papa nema prava na vrhovnu vlast u crkvi, i oni mu mogu priznati
samo takvu podˇcinjenost koja se mora priznati svakom Kristovom
sljedbeniku. Uˇcinjeni su ponovni pokušaji da se postigne njihova
pokornost Rimu, ali ti ponizni krš´cani, zaˇcu ¯deni ohološ´cu rimskih
poslanika, odgovorili su odluˇcno da ne priznaju drugog gospodara
[53]
osim Krista. Tada se otkrio pravi karakter papstva. — Rimski pred-
stavnik je rekao: “Ako ne primite bra´cu koja vam donose mir, primit
´cete neprijatelje koji ´ce vam donijeti rat. Ako ne´cete da se s nama
sjedinite da Šasima pokažemo put životu, to ´cete od njih primiti
