480
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Kao što je sotona utjecao na Ezava da po ¯de protiv Jakova, tako ´ce
on u vrijeme velike nevolje podstrekavati zle da unište Božji narod. I
kao što je optužio Jakova, tako ´ce optuživati i Božji narod. On smatra
svijet svojim podanicima, ali mala grupa, koja drži Božje zapovijesti,
protivi se njegovoj prevlasti. Kada bi je mogao zbrisati sa zemlje,
njegova bi pobjeda bila potpuna. On vidi da ih sveti an ¯deli ˇcuvaju,
i razumije da su njihovi grijesi oprošteni, ali ne zna da su njihovi
sluˇcajevi odluˇceni u nebeskoj svetinji. On taˇcno poznaje grijehe
na koje ih je naveo i iznosi ih pred Boga u preuveliˇcanoj svjetlosti
tvrde´ci da taj narod zaslužuje da bude lišen Božje naklonosti kao
i on sam. On tvrdi da Gospod ne može u svojoj pravednosti da im
oprosti grijehe, a njega i njegove an ¯dele da uništi. On polaže pravo
na njih kao na svoj plijen i zahtijeva da budu predani u njegove ruke
da ih uništi.
Dok sotona optužuje Božji narod zbog njegovih grijeha, Gospod
mu dopušta da ih kuša do krajnosti. Njihovo pouzdanje u Boga, nji-
hova vjera i odluˇcnost bit ´ce teško okušani. Kada gledaju u prošlost,
njihova nada klone, jer u cijelom svom životu mogu da vide malo
dobra. Potpuno su svjesni svoje slabosti i nedostojnosti. Sotona se
trudi da ih uplaši mišlju da je njihov sluˇcaj beznadan, i da se mrlja
njihove neˇcistote ne može nikada oprati. Nada se da ´ce toliko uništiti
njihovu vjeru da ´ce oni popustiti njegovim iskušenjima i da ´ce se
odre´ci svoje odanosti Bogu.
Lako ´ce Božji narod biti okružen neprijateljima, koji ´ce raditi o
njegovoj propasti, ipak strah koji on podnosi nije strah od progonstva
zbog istine; on se boji da se nije pokajao za svaki grijeh i da zbog
neke svoje greške ne´ce doživjeti ispunjenje Spasiteljevog obe´canja
da ´ce ga “saˇcuvati od ˇcasa iskušenja, koji ´ce do´ci na sav vasioni
svijet”. Kada bi pouzdano znali da su im grijesi oprošteni, ne bi se
plašili od muˇcenja i smrti; ali ako budu nedostojni i izgube svoj život
zbog neke greške u svom karakteru, onda ´ce Gospodnje sveto ime
biti osramo´ceno.
[504]
Svuda ˇcuju urotniˇcka dogovaranja i vide djelovanje pobune;
i u njima se javlja jaka želja, ozbiljna težnja duše da se svrši taj
veliki otpad i da se uˇcini kraj zlo´ci zlih. Ali dok se mole Bogu da
sprijeˇci djelo pobune, oni sami sebi prebacuju što nemaju sile da se
usprotive mo´cnoj struji zla i da je zaustave. Osje´caju da su sve svoje
