Vrijeme velike nevolje
479
ponizuje pred Bogom. Iznenada netko spusti ruku na njegovo rame.
On pomisli da neki neprijatelj ho´ce da mu oduzme život i svom
oˇcajniˇckom snagom poˇce da se bori sa napadaˇcem. Kada je poˇcelo
da svi´ce, stranac je upotrebio svoju nadˇcovjeˇcansku snagu. Pri nje-
govom dodiru jaki ˇcovjek izgledao je kao paraliziran i, plaˇcu´ci kao
nemo´cni molilac, pao je oko vrata svome tajanstvenom protivniku.
Jakov je sada saznao da je onaj s kime se borio An ¯deo zavjeta. Iako
je bio nesposoban za borbu i trpio jake bolove, on nije napuštao
svoju namjeru. Dugo vremena je podnosio nemir, grižnju savjesti
i bol zbog svog grijeha. Sada je morao da dobije uvjerenje da mu
je oprošteno. Izgledalo je kao da nebeski posjetilac ho´ce da ode, ali
Jakov ga je ˇcvrsto držao mole´ci ga za blagoslov. An ¯deo je navaljivao:
“
Pusti me, zora je.” Ali patrijarh je uzviknuo: “Ne´cu te pustiti dok
me ne blagosloviš.” Kakvo pouzdanje, kakva odluˇcnost i istrajnost
se ovdje otkrivaju! Da je to bio hvalisav i drski zahtjev, Jakov bi
odmah bio uništen. Ali on je govorio sa takvom sigurnoš´cu kakvu
može da ima samo onaj koji priznaje svoju slabost i nedostojnost, a
ipak se uzda u milost Boga koji drži svoj zavjet.
“
Bori se sa an ¯delom, i nadjaˇca.” Ozej 12, 5. Poniznoš´cu, po-
kajanjem i predanjem samoga sebe, ovaj grešni zabludjeli smrtnik
pobijedio je Veliˇcanstvo neba. On se drš´cu´ci oslonio na Božja obe´ca-
nja, a srce neizmjerne Ljubavi nije moglo odbiti grešnikovu molbu.
Kao dokaz njegove pobjede i za ohrabren je drugih da se ugledaju
na njegov primjer, njegovo ime, koje je podsje´calo na njegov grijeh,
promijenjeno je u drugo, koje podsje´ca na njegovu pobjedu. A ˇci-
njenica da se Jakov borio sa Bogom i pobijedio bila je jamstvo da
´ce i ljude pobijediti. On se više nije bojao gnjeva svoga brata, jer je
Gospod bio njegova zaštita.
Sotona je optužio Jakova pred Božjim an ¯delima, istiˇcu´ci da ima
pravo da ga uništi zbog njegovog grijeha. On je utjecao na Ezava
da po ¯de protiv njega; i dok se patrijarh borio cijelu no´c, sotona je
nastojao da pojaˇca u njemu osje´canje krivice, da bi ga obeshrabrio i
slomio njegovo pouzdanje u Boga. Jakov je bio doveden skoro do
[503]
oˇcajanja; znao je da bez pomo´ci s neba mora propasti. Iskreno se
pokajao zbog svog velikog grijeha i pouzdao se u Božju milost. Nije
dopustio da ga sotona odvrati od cilja, nego je ˇcvrsto držao an ¯dela i
nastavio je da iznosi svoju molbu ozbiljno, sa bolnim vapajem, dok
nije pobijedio.
