446
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
danu ponovo vrati ˇcast i da u budu´ce bude revnije svetkovan za
dobro krš´canstva”
Pošto su se odluke crkvenih sabora pokazale nedovoljnim, za-
traženo je od svjetovnih vlasti da izdaju naredbu koja ´ce u narod
utjerati strah i primorati ga da se nedjeljom uzdrži od rada. Prilikom
jednog sinoda održanog u Rimu ponovo su potvr ¯dene sa još ve´com
silom i sveˇcanoš´cu sve ranije odluke, zatim su prikljuˇcene crkvenim
zakonima i pomo´cu gra ¯danske vlasti nametnute cijelom krš´canskom
svijetu
Pored svega toga, nedostatak biblijskih dokaza u prilog svetko-
vanja nedjelje bio je uzrok velike zabune. Narod je osporavao pravo
svojim uˇciteljima da odbace jasnu Gospodnju izjavu: “A sedmi dan
je subota Gospoda Boga tvojega”, da bi svetkovah dan sunca. Da
bi se popunila praznina zbog nedostatka biblijskih dokaza, bila su
potrebna druga sredstva. Jedan revni branilac nedjelje, koji je krajem
dvanaestog vijeka posjetio crkve u Engleskoj naišao je na otpor
kod vjernih svjedoka istine. Njegov je trud bio bezuspješan, te je
za neko vrijeme napustio Englesku da bi pronašao neki bolji dokaz
kojim bi potkrijepio svoje uˇcenje. Kad se vratio, imao je ono što
mu je bilo potrebno. Sada je u svome radu imao ve´ci uspjeh, jer
je donio sa sobom svitak papira za koji je tvrdio da je pao s neba,
a koji je sadržavao željene propise u pogledu svetkovanja nedjelje
kao i strašne prijetnje upu´cene nepokornima. Ovaj “dragocjeni” spis
—
isto tako bijedni falsifikat kao i sama ustanova koju je podupirao,
—
tvrdilo se da je pao s neba i da je bio na ¯den u Jeruzalemu, na oltaru
svetoga Simeuna, na Golgoti. U stvari, papska palata u Rimu bila
je mjesto odakle je on proizašao. Da bi se pove´cala snaga i uspjeh
crkve, papska hijerarhija je u sva vremena smatrala dozvoljenim da
se služi lažima i prijevarama.
[468]
Ovaj spis zabranjuje svaki rad od devetoga sata, tj. od tri sata u
subotu poslije podne, pa sve do izlaska sunca u ponedjeljak. Tvrdilo
se da je istinitost ovog spisa potvr ¯dena mnogim ˇcudesima. Priˇcalo
se da su ljudi koji su radili poslije zabranjenog vremena bili odu-
zeti. Jedan mlinar koji je pokušao da melje svoje žito vidio je da
mjesto brašna teˇce krv, a mlinarski toˇcak nije se okretao usprkos
jake vodene struje. Jedna žena koja je stavila tijesto u pe´c, našla ga
je nepeˇcenog kada ga je izvadila, iako je pe´c bila jako užarena. Jedna
druga žena koja je spremila tijesto da ga peˇce u subotu u tri sata pos-
