Namjere papstva
445
Pošto se carska naredba nije pokazala dovoljno jakom da za-
mijeni božanski autoritet, biskup Euzebije, koji je tražio naklonost
knezova i bio veliki Konstantinov prijatelj i laskavac, tvrdio je da je
Krist subotu prenio na nedjelju. Kao dokaz za ovu novu nauku nije
navedeno ni jedno jedino mjesto iz Biblije. Sam Euzebije nehotice
priznaje da je njegovo tvr ¯denje lažno i ukazuje na stvarne autore
ove promjene: “Sve što je trebalo ˇciniti u subotu”, kaže on, “mi smo
prenijeli na dan Gospodnji.
Ali ovaj dokaz u prilog nedjelje,
ma koliko da je bio bez osnova, poslužio je ljudima da ih ohrabri
da pogaze subotu Gospodnju. Svi koji su htjeli da ih svijet poštuje
prihvatili su ovaj op´ce priznati praznik.
Sa uˇcvrš´cenjem papstva uˇcvrstio se i autoritet nedjelje. Neko
vrijeme narod je obavljao zemljoradniˇcke poslove u vrijeme kad
nije prisustvovao bogosluženju, dok se subota još uvijek smatrala
kao dan odmora. Ali postepeno se dešavala promjena. Svima koji
su imali crkvene dužnosti bilo je zabranjeno da se nedjeljom bave
gra ¯danskim sporovima. Uskoro je izdata zapovijest za ljude svih
staleža pod prijetnjom novˇcane kazne za slobodne, a kaznom šiban
ja za robove, da se nedjeljom uzdržavaju od svakodnevnog posla.
Kasnije je nare ¯deno da se bogati kažnjavaju konfiskacijom polovine
svoga imanja, a ako ostaju uporni u prestupanju nedjelje, da se pro-
glase robovima. Niži staleži trebalo je da se kažnjavaju doživotnim
ropstvom.
Govorilo se o ˇcudesima koja su se doga ¯dala u korist te zapovi-
jesti. Izme ¯du ostalog govorilo se i to da se jednom seljaku, koji je u
nedjelju htio da ore njivu, komad gvož ¯da ˇcvrsto zabio u ruku kada
je njime ˇcistio plug, i morao ga je nositi svugdje sa sobom dvije
godine, “na svoju veliku bol i sramotu”
Kasnije je papa naredio da sve´cenik u svojoj župi opominje one
koji prestupaju nedjelju i da traži od njih da idu u crkvu da se mole,
[467]
da ne bi navukli veliku nesre´cu na sebe i svoje susjede. Jedan crkveni
sabor iznio je dokaz, koji se od toga vremena tako ˇcesto navodio, ˇcak
i od strane protestanata, da nedjelja mora da bude taj dan odmora, jer
ljudi koji su radili tog dana bili su pogo ¯deni gromom. “Oˇcigledno
je”, govorili su biskupi, “da se Bog veoma gnjevi na one koji preziru
taj dan.” Tada je upu´cen poziv da sve´cenici, propovjednici, kraljevi,
knezovi i svi vjernici “ulože najve´ce napore i svu brigu da se ovome
