444
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
su pali u mreže, jer nisu vidjeli zamke koje su im bile postavljene.
U ovome pokoljenju ima mnogo njih ˇcije su oˇci zaslijepljene blje-
skom ljudskih teorija, takozvanim “lažnim znanjem”. Oni ne opažaju
zamku, i padaju u nju kao da su zaslijepljeni. Bog ho´ce da umne
sposobnosti smatramo Stvoriteljevim darom i da ih upotrebljavamo
u službi pravde i istine. Ali kada se gaje oholost i ˇcastoljubije, i kad
ljudi uzdižu svoje liˇcne teorije iznad Božje rijeˇci, onda razum moze
da uˇcini ve´cu štetu nego neznanje. Tako ´ce se lažna nauka našeg
doba, koja potkopava vjeru u Bibliju, pokazati vrlo uspješna u pri-
premanju puta za prihva´canje papstva, sa svim njegovim privlaˇcnim
ceremo-nijama, kao sto je ograniˇcavanje znanja u srednjem vijeku
doprimijelo njegovom uzdizanju.
U pokretima koji se razvijaju u naše vrijeme u Sjedinjenim Dr-
žavama, a koji nastoje da ustanove i crkveni obiˇcaji cio bij u potporu
države, protestanti idu stopama katolika. Šta više, oni otvaraju vrata
papstvu da bi ono u protestantskoj Americi ponovo zadobilo vrhovnu
vlast, koju je izgubilo u Starom Svijetu. A to što ovome pokretu
daje još ve´ci znaˇcaj jeste ˇcinjenica da je njegov glavni cilj da na-
metne svetkovanje nedjelje, — obiˇcaj koji potjeˇce od Rima i koji je,
prema njegovom vlastitom tvr ¯denju, znak njegove mo´ci. Duh paps-
tva — duh prilago ¯davanja svjetskim obiˇcajima i poštovanja ljudskih
predanja umjesto Božjih zapovijesti — prodire u protestantske crkve
i goni ih da uzdižu nedjelju kao što je i papstvo radilo prije njih.
Ako ˇcitalac želi da razumije sile koje ´ce djelovati u borbi koja
´ce uskoro izbiti, on treba samo da prouˇci izvještaj o sredstvima koja
je Rim upotrebljavao u istu svrhu u prošlosti. Ako želi da zna kako
´ce katolici i protestanti zajedniˇcki postupati sa onima koji odbacuju
njihove dogme, neka obrati pažnju na duh koji je Rim pokazao protiv
subote i njenih branitelja.
Carski edikti, op´ci sabori i crkvene naredbe poduprte od strane
svjetovnih vlasti, bile su stepenice pomo´cu kojih ie ovaj mnogo-
[466]
božaˇcki praznik podignut na svoj poˇcasni položaj u krš´canskom
svijetu. Prva javna naredba koja je nalagala svetkovanje nedjelje bio
je Konstantinov zakon, od godine 321. poslije Krista. Ovaj edikt je
tražio od stanovnika gradova da se odmaraju u “ˇcasni dan sunca”,
ali seljacima je dopuštao da obavljaju svoje poljske radove. Iako je
ovo bio prvenstveno mnogobožaˇcki zakon, car ga je sproveo poslije
svoga formalnog prihva´canja krš´canstva.
