Namjere papstva
441
Rimokatoliˇcka crkva, koja je sjedinila mnogoboštvo sa krš´cans-
tvom i, sliˇcno mnogoboštvu, pogrešno predstavila Božji karakter,
pribjegavala je tako ¯de okrutnim i strašnim postupcima. U vrijeme
prevlasti papskog Rima postojala su razna sredstva za muˇcenje,
pomo´cu kojih su ljudi bili prinu ¯divani da se slože sa njegovim na-
ukama. Oni koji se nisu saglasili sa njegovim zahtjevima osu ¯deni
su bili na lomaˇcu. Bilo je mnogo pokolja a kojima se ne´ce nikada
doznati, dok ne budu otkriveni na dan suda. Dostojanstvenici cr-
kve nauˇcili su od sotone, svog uˇcitelja„ da izmisle takva sredstva
koja ´ce prouzrokovati najve´ce muke„ a da pri tome njihove žrtve
ipak ostanu u životu. U mnogim sluˇcajevima pakleni postupak se
ponavljao do krajne granice ˇcovjekove izdržljivosti, sve dok ljud-
ska priroda nije popustila u borbi, a muˇcenik pozdravljao smrt kao
dragog osloboditelja.
Takav je bio udes onih koji su se opirali Rimu. Na svoje pris-
talice Rim je primjenjivao po potrebi strogost biˇca, gladovanje i
sve mogu´ce tjelesne kazne. Da bi stekli naklonost neba„ pokajnici
su, prekršavaju´ci prirodne zakone, kršili Božje zakone. Bili su po-
uˇcavani da raskinu veze koje je Bog dao ˇcovjeku da bi uljepšao i
blagoslovio njegov život na zemlji. Po grobljima se nalaze milioni
žrtava koje su provele svoje živote u uzaludnom nastojanju da uguše
svoje prirodne težnje, da potisnu„ kao nešto grešno pred Bogom, sve
misli i osje´canja naklonosti prema svojim bližnjima.
Ako želimo da razumijemo strašnu sotoninu surovost, koja se
jasno otkrivala vjekovima, i to ne me ¯du onima koji nisu nikada
ˇculi o Bogu, nego u samoj sredini krš´canstva, treba samo da ˇcitamo
historiju katoliˇcke crkve. Pomo´cu svog velikog sistema obmane,
knez zla je ostvario svoju namjeru da osramoti Boga i da zada bol
ˇcovjeku. I kad vidimo kako on uspijeva da se preruši i ostvari svoj
cilj preko vo ¯da ove crkve, onda možemo bolje da razumijemo zašto
on ima tako veliku odvratnost prema Bibliji. Onome koji ˇcita Bibliju
Bog ´ce otkriti svoju milost i ljubav. On ´ce vidjeti da Bog ne stavlja
na ljude nijedan od ovih teških tereta, Sve što On traži jeste smjerno
i ponizno srce, skrušen i poslušan duh.
[463]
Krist nam u svome životu nije dao primjer da ljudi treba da se
zatvore u samostane da bi se tako osposobili za nebo. Nikada nije
uˇcio da ljubav i saosje´canje treba da se ugušuju. Spasitelj evo srce je
bilo puno ljubavi. Što se ˇcovjek više približi moralnome savršenstvu,
