442
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
to su njegova osje´canja jaˇca, njegovo zapažanje grijeha oštrije, a
njegovo sauˇceš´ce prema nevoljnima dublje. Papa tvrdi da je Kristov
zamjenik, ali kako se njegov karakter može uporediti sa karakterom
našeg Spasitelja? Da li je Krist ikada osu ¯divao ljude na zatvor ili
muˇcenje zato što ga nisu htjeli poštovati kao nebeskog cara? Da li
je on ikada zahtijevao da se osude na smrt oni koji ga nisu primili?
Kad su stanovnici jednog samari´canskog sela odbili da prime Isusa,
apostol Ivan, pun gnjeva, upitao ga je: “Gospode! Ho´ceš li da reˇcemo
da oganj si ¯de s neba i da ih istrijebi, kao i Ilija što uˇcini?” Isus je
sažaljivo pogledao na svoga uˇcenika i ukrotio je njegov nemilostiv
duh, rekavši: “Sin ˇcovjeˇcji nije došao da pogubi duše ˇcovjeˇcje, nego
da ih saˇcuva.” Luka 9, 54. 56. Kakve li razlike izme ¯du duha koji je
pokazao Krist i duha njegovog samozvanog zamjenika?
Rimska se crkva sada prikazuje svijetu kao miroljubivaˆ ona
pokušava da opravda izvještaj o svojim surovostima. Obukla se u
obliˇcje pobožnosti, ali se nije promijenila. Svako naˇcelo kojim se
papstvo rukovodilo u prošlim vjekovima postoji i danas. Ono se
još uvijek drži nauke koja je uvedena u mraˇcnom srednjem vijeku.
Neka se nitko ne vara! Papstvo koje su protestanti sada spremni da
poštuju je ono isto koje je vladalo svijetom u danima reformacije,
kada su Božji ljudi ustali, po cijenu svoga života, da objave njegovo
bezakonje. Ono se odlikuje ohološ´cu i drskim zahtjevom da vlada
nad carevima i knezovima, i prisvaja prava koja ima samo Bog.
Njegov duh je isto tako surov i despotski sada kao kad je gazio
ljudsku slobodu i predavao na smrt svece Višnjega.
Papstvo je upravo ono što je proroštvo objavilo da ´ce bitu otpad
posljednjeg vremena. (2. Solunjanima 2, 3. 4.) Njegov je plan i
taktika da pokaže prirodu koja ´ce najbolje odgovarati njegovom
cilju. Ali, pod raznim izgledom kameleona, ono uvijek zadržava
nepromjenljiv otrov zmije. “Ne treba da se drži rijeˇc data jeretiku
i osumnjiˇcenima za jeres”, kaže ono
Da li ´ce se ova sila, ˇcija se
historija u toku hiljadu godina pisala krvlju svetaca, sada priznati
kao dio Kristove crkve?
[464]
Ne istiˇce se bez razloga u protestantskim zemljama da se sada
katolicizam ne razlikuje toliko od protestantizma kao u ranijim
vremenima. Dogodila se promjena, ali ne u papstvu. Katolicizam
je, u stvari, vrlo sliˇcan današnjem protestantizmu, zato što se ovaj
veoma izopaˇcio od vremena reformatora.
