40
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
pojavila se Pokvarenost koja je uvijek posljedica odbacivanja Božjeg
zakona.
Ovo su bili dani opasnosti za Kristovu crkvu. Vjernih Kristovih
sljedbenika bilo je zaista malo. Iako istina nije ostala bez svjedoka,
ipak je ponekad izgledalo da ´ce zabluda i sujevjerje potpuno prevla-
dati, i da ´ce prave religije nestati sa zemlje. Evan ¯delje je zanemareno,
vjerski obredi su se umnožili, a ljudi su bili optere´ceni strogim izvr-
šavnajem vanjskih propisa pobožnosti.
Sve´cenici su uˇcili ljude da ne gledaju samo na papu kao na
svog posrednika ve´c da se uzdaju i u svoja djela kao u sredstvo
za oˇciš´cenje grijeha. Duga hodoˇcaš´ca, djela kajanja, obožavanje
relikvija, zidanje crkava, hramova i oltara, davanje velikih svota
crkvi — takva i sliˇcna djela su se tražila kao sredstva koja mogu
utišati Božji gnjev i osigurati njegovu naklonst; kao da je Bog sliˇcan
ˇcovjeku koji se razgnjevi zbog sitnica, a može da se umilostivi
darovima i djelima pokajanja!
Iako je porok zavladao ˇcak i me ¯du vo ¯dama rimske crkve, ipak je
njen utjecaj sve više rastao. Pri kraju osmog vijeka papine pristalice
su tvrdile da su rimski biskupi u prvim vjekovima imali istu duhovnu
vlast koju su pape sada sebi prisvo-jile. Da bi ovom tvr ¯denju dali
izgled istine, morali su na´ci sredstva kojima ´ce to posti´ci; otac laži
postarao se za to. Monasi su izmislili lažne stare rukopise. Otkriveni
su do tada nepoznati dekreti crkvenih sabora, koji su dokazivali
svjetsku vrhovnu vlast pape od najranijih vremena. A crkva koja je
odbacila istinu željno je prihvatila ovu laž. (Vidi Hist. dodatak).
Mali broj vjernih, koji su zidali svoju vjeru na pravome temelju,
bili su zbunjeni i smeteni, jer je sme´ce lažnoga uˇcenja ometalo
njihovo djelo. Sliˇcno graditeljima jeruzalemskih zidova u vrijeme
Nehemije, neki su bili gotovi da kažu: “Klonula je snaga nosiocima,
a ruševina ima mnogo, ne možemo zidati zida.” Nehemija 4, 10.
Umorni od neprekidne borbe protiv gonjenja, prijevara, nepravdi i
svih drugih smetnji koje je sotona izmislio da bi zaustavio njihov
napredak, neki od vjernih graditelja su se obeshrabrili; za ljubav mira
i sigurnosti svoga ži- vota i imanja napuštali su pravi temelj. Drugi
[47]
pak, neustrašivi, pred navalama neprijatelja, hrabro su govorili: “Ne
bojte se.. Pomenite Gospoda velikoga i strašnoga”, i nastavljali su
posao* svaki opasan svojim maˇcem. Nehemija 4, 14; Efežanima 6,
17.
