Otpad od vjere
41
Isti duh mrzne i protivljenja istini inspirisao je u svako doba
Božje neprijatelje, a od njegovih sljedbenika tražila sieista budnost
i vjernost. Kristove rijeˇci, upu´cene apostolima, važe i za njegove
sljedbenike u posljednje vrijeme: “A što vam kažem, svima kažem:
Stražite!” Marko 13, 37.
Izgledalo je da tama postaje sve guš´ca. Obožavanje slika postalo
je nešto obiˇcno. Pred slikama su se palile svije´ce i njima su se
upu´civale molitve. Prevladali su najnerazumniji i najsujevjermiji
obiˇcaji. Ljudske misli su bile toliko prožete sujevjerjem da je i sam
razum izgubio svoju mo´c. Pošto su sami sve´cenici i biskupi voljeli
uživanja i bili tjelesni i pokvareni, da. li se moglo oˇcekivati što drugo
nego da i sam narod, koji su oni vodili, padne duboko u neznanje i
porok?
[48]
Drugi korak u papskom ˇcastoljublju uˇcinjen je kada je u jedana-
estom vijeku papa Grgur VII proglasio da je rimska crkva savršena.
Izme ¯du ostaloga je izjavio da, prema Svetom pismu, crkva nije nikad
pogrešila niti ´ce pogrešiti, ali ovo tvr ¯denje nije bilo potkrijepljeno
dokazima iz Svetog pisma. Oholi pontifeks tvrdio je tako ¯der da ima
vlast obarati i dizati careve, i da nitko ne može promijeniti njegovu
odluku, dok on ima pravo da mijenja odluke drugih. (Vidi Hist.
dodatak).
Upadljiv primjer tiranskog karaktera ovog zastupnika nepogre-
šivosti je njegov postupak s njemaˇckim carem Henrikom IV. Pošto
se usudio da ne poštuje papski autoritet, ovaj vladar je bio iskljuˇcen
iz crkve i lišen prijestola. Uplašen držanjem i prijetnjama svojih
knezova, koje je papa ohrabrio da se pobune protiv svoga gospodara,
car je uvidio da se mora pomiriti s Rimom. Usred zime prešao je
Alpe u pratnji svoje žene i jednog vjernog sluge da bi se ponizio
pred papom. Kad je došao do dvorca u kome se papa nalazio, uveli
su ga, bez njegove pratnje, u jedno vanjsko dvorište, i tamo, izložen
jakoj hladno´ci, nepokrivene glave, bosih nogu, obuˇcen u bijedno
odijelo, oˇcekivao je dozvolu pape da smije iza´ci pred njeˆa. Tek
poslije tri dana posta i kajanja papa je pristao da mu oprosti. ˇCak
i to je uˇcinio pod uvjetom da car ˇceka naroˇcito papsko odobrenje
prije nego što se bude ukrasio znacima carskog dostojanstva i poˇceo
vršiti kraljevsku vlast, Grgur, naduven svojim uspjehom, hvalio se
da jie njegova dužnost da ponižava gordost careva.
