Otpad od vjere
39
takvu ˇcast. .Svetkovanje nedjelje kao krš´canske uredbe ima svoje
porijeklo u onoj “tajni bezakonja”, koja je poˇcela svoje djelo ve´c
u Pavlovim danima. (2. Solunjanima 2, 7.) Gdje i kada je Gospod
posinio ovo dijete papstva? Kakav valjan dokaz se može na´ci za
jednu promjenu koju Sveto pismo ne odobrava?
U šestom vijeku se papstvo ve´c jako uˇcvrstilo. Prijesto njegove
mo´ci bio je postavljen u carskome gradu, i rimski biskup bio je pro-
glašen glavom cijele crkve. Neznaboštvo je ustupilo mjesto papstvu.
Aždaha je dala zvijeri “svoju silu, prijesto i veliku vlast” (Otkrivenje
13, 2.)
Sada je poˇcelo 1260 godina papskog nasilja, predskazanog u
Danijelovom proroˇcanstvu i Otkrivenju. (Danijel 7, 25; Otkrivenje
13, 5—7.)
Krš´cani su bili prinu ¯deni da biraju ho´ce li napustiti svoja
naˇcela i prihvatiti papske ceremonije i papsko bogosluženje, ili ´ce
svoj život završiti u tamnicama, na spravi za rastezanje, na lomaˇci
ili da im bude odrubljena glava. Sada su se ispunile Kristove rijeˇci;
“
I predat ´ce vas i roditelji, i bra´ca, i ro ¯daci i prijatelji; i pobit ´ce neke
od vas. I svi ´ce omrznuti na vas imena mojega radi.” Luka 21, 16. 17.
Otpoˇcelo je veliko progonstvo vjernih, strasnije nego ikada ranije, i
svijet je postao ogromno bojno polje. Tokom stotine godina Kristova
crkva je nalazila utoˇcište u samo´ci i u tami. Prorok kaže o tome: “A
žena uteˇce u pastir nju, gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da
se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana.” Otkrivenje 12, 6.
Dolazak rimske crkve na vlast oznaˇcava poˇcetak mraˇcnog sred-
njeg vijeka. Sto je njena mo´c više rasla, to je i tama postajala sve
guš´ca. Vjera je sa Krista, koji je pravi temelj, prenijeta na rimskog
papu. Umjesto da se za oproštenje grijeha i vjeˇcno spasenje obra´caju
Božjem Sinu, ljudi su gledali u papu i na njegove opunomo´cene
sve´cenike i biskupe. Sve´censtvo je uˇcilo narod da je papa njihov ze-
maljski zastupnik, i da se samo preko njega mogu približiti Bogu; da
je on Božji namjesnik, i zato su dužni da mu se bezuslovno pokora-
vaju. Odstupanje od njegovih nare ¯denja je dovoljan razlog da krivac
bude kažnien najstrašnijom duševnom i tjelesnom kaznom. Tako su
ljudske misli odvra´cene od Boga i upu´cene na ljude podložne gri-
jehu, zabludama i gnjevu, to jest na samoga kneza tame, koji preko
[46]
nijh vrši svoju vlast. Grijeh je bio pokriven plaštom svetosti. Kad
se Sveto pismo gazi, i kad ˇcovjek poˇcne sebe da smatra vrhovnim
bi´cem, onda možemo kao posljedicu toga oˇcekivati samo prijevaru,
laž i bezakonje. Sa uzdizanjem ljudskih zakona i ljudskih predanja
