Prva velika prijevara
425
arhan ¯delovim i s trubom Božjom si´ci s neba; i mrtvi u Kristu uskrs-
nut ´ce najprije; a potom mi živi, koji smo ostali, zajedno s njima bit
´cemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ´cemo svagda
s Gospodom biti.” I onda dodaje: “Tako utješavajte jedan drugoga
ovim rijeˇcima.” 1. Solunjanima 4, 16—18. Kako je velika razlika
izme ¯du ovih rijeˇci utjehe i onih navedenih od strane propovjednika
univerzaliste. Onaj je tješio žalosne prijatelje uvjeravanjima da je
umrli, ma koliko bio grešan, ˇcim je izdahnuo bio primljen me ¯du
an ¯dele. Pavao upu´cuje svoju bra´cu na budu´ci Kristov dolazak, kada
´ce okovi groba biti razbijeni, i kada ´ce “mrtvi u Kristu” ustati na
vjeˇcni život.
Prije nego itko može da stupi u stanove blaženih, njegov sluˇcaj
mora biti ispitan, a njegov karakter i njegova djela moraju do´ci na
ispit pred Boga. Svima ´ce se suditi prema izvještaju napisanom u
knjigama, i svako ´ce primiti platu prema djelima svojim. Ovaj se
sud ne vrši u ˇcasu smrti. Obratimo pažnju na Pavlove rijeˇci: “Jer
je postavio dan u koji ´ce suditi vasionome svijetu po pravdi preko
ˇCovjeka koga odredi, i dade svima vjeru uskrsnuvši ga iz mrtvih.”
Djela 17, 31. Ovdje apostol jasno kaže da je za sud svijetu odre ¯den
jedan dan, koji je tada bio doga ¯daj budu´cnosti.
[446]
Juda upu´cuje na isto vrijeme: “I an ¯dele koji ne držaše svojega
starješinstva nego ostaviše svoj stan ˇcuva u vjeˇcnim oko-vima pod
mrakom za sud velikog dana”, a zatim navodi rijeˇci Enoha: “Gle,
ide Gospod s hiljadama svetih an ¯dela svojih da uˇcini sud svima.”
Juda 6. 14. 15. Ivan kaže da je vidio “mrtvace male i velike gdje
stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše. I sud primiše mrtvaci, kao
što je napisano u knjigama, po djelima svojim”. Otkrivenje 20, 12.
Ali, ako mrtvi ve´c uživaju blaženstva neba ili se previjaju u ognju
pakla, zašto je potreban budu´ci sud? Nauka Božje rijeˇci o ovim važ-
nim pitanjima nije ni nejasna niti protivrjeˇcna. Nju mogu razumjeti
i neuki ljudi. Ali koja iskrena duša može da vidi iole mudrosti i
pravednosti u raširenom vjerovanju o nagra ¯divanju odmah poslije
smrti? Ho´ce li pravednici poslije ispitivanja njihovog sluˇcaja na sudu
primiti pohvalu: “Dobro, slugo dobri i vjerni!... u ¯di u radost gospo-
dara svojega”, (Matej 25, 21), ako se nalaze u njegovoj prisutnosti
možda ve´c mnogo vjekova? Ho´ce li grešnici biti pozvani sa mjesta
gdje se muˇce da prime presudu Sudije cijele zemlje: “Idite od mene
