424
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Pavao je rekao: “Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Krist ne usta. A ako
Krist ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojim. Dakle i
oni koji pomriješe u Kristu, izgiboše.” 1. Korin´canima 15, 16—18.
Da su za vrijeme ˇcetiri hiljade godina pravednici išli u nebo odmah
u ˇcasu smrti, kako bi Pavao mogao re´ci da ako nema uskrsenja, onda
i “oni koji pomriješe u Kristu, izgiboše”? Tada uskrsenje uop´ce ne
bi bilo potrebno.
Muˇcenik Tindal je rekao o stanju mrtvih: “Ja otvoreno priznajem
da nisam uvjeren da oni ve´c žive u slavi u kojoj živi Krist ili u kojoj
su izabrani an ¯deli Božji. To nije moja vjera. Jer ako bi pravedni ve´c
bili na nebu, onda ja smatram da bi propovijedanje o uskrsenju tijela
bilo bez svrhe.” (Predgovor Novom zavjetu, 1534.)
Nepobitna je ˇcinjenica da je nada u vjeˇcno blaženstvo u trenutku
smrti dovela do op´ceg zanemarivanja biblijske nauke o uskrsnu´cu.
Ovo je primijetio i Dr. Adam Klarke, koji je rekao: “Izgleda da su
prvi krš´cani smatrali nauku o uskrsenju mnogo važnijom nego što
je mi smatramo danas! Zašto je to tako? Apostoli su je neprestano
naglašavali i njime po ¯dsticali Božju djecu na marljivost, poslušnost i
radosnu revnost. A njihovi sljedbenici u današnjem vremenu rijetko
je spominju! Tako su propovijedali apostoli, i tako su vjerovali prvi
krš´cani; tako propovijedamo i mi, i tako vjeruju i naši slušaoci. U
Evan- ¯delju nema ni jedne nauke koja je jaˇce istaknuta; a nema
[445]
nijedne nauke u sadašnjem sistemu propovijedanja koja je toliko
zanemarena!” Tumaˇcenje Novoga zavjeta; 1. Korin´canima 15.
Ovo stanje se produžilo dok slavna istina o uskrsenu nije sasvim
potamnjela i gotovo sasvim se izgubila iz vida u krš´canskom svijetu.
Tako jedan istaknuti vjerski pisac, u svojim primjedbama o Pavlo-
vim rijeˇcima u 1. Solunjanima 4, 13—18, kaže: “Zbog praktiˇcnog
cilja utjehe, nauka o blaženoj besmrt-nosti pravednika zamjenjuje
sumnjivu nauku o drugom Kristovom dolasku. U trenutku naše smrti
dolazi Gospod po nas. To je ono što mi treba da ˇcekamo i za ˇcim
treba da težimo. Mrtvi su ve´c ušli u slavu. Oni ne ˇcekaju na trubu da
prime svoj sud i blaženstvo.”
Me ¯dutim, kada je Isus trebao da ostavi svoje uˇcenike, On im
nije kazao da ´ce oni skoro do´ci k njemu: “Idem da vam pripravim
mjesto”, — rekao je On. “I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet
´cu do´ci, i uzet ´cu vas k sebi da i vi budete gdje sam i ja.” Ivan 14, 2—
3.
A Pavao dalje govori da ´ce “sam Gospod sa zapoviješ´cu, s glasom
