Prva velika prijevara
423
o vjeˇcnim mukama, protivi uˇcenju Svetoga pisma, logici, razumu i
našim osje´canjima ˇcovjeˇcnosti. Prema vjerovanju koje je rašireno
u narodu, spašeni na nebu su upoznati sa svime što se doga ¯da na
zemlji, a osobito sa životom prijatelja koje su ostavili za sobom. Ali
kako bi mrtvima moglo biti izvor radosti saznanje da njihovi mili na
zemlji pate, da griješe, da podnose boli, razoˇcaranja i životne brige?
Koliko bi nebeske sre´ce mogli da uživaju oni koji bi stalno lebdjeli
nad svojim prijateljima na zemlji? A kako je užasno vjerovanje da se
duša nepokajanog, ˇcim dah napusti tijelo, predaje paklenom ognju!
Kakav užasan strah mora da trpe oni koji vide svoje prijatelje kako
nepripremljeni odlaze u grob da bi ušli u vjeˇcnost bola i grijeha!
Ove muˇcne misli otjerale su mnoge u ludilo.
Šta kaže Sveto pismo o ovim stvarima? David kaže da ˇcovjek
nije u svjesnom stanju za vrijeme smrti: “Izi ¯de iz njega duh, i vrati se
u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove.” Psalam 146,
4.
Salamun svjedoˇci isto: “Jer živi znaju da ´ce umrijeti, a mrtvi ne
znaju ništa, niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi
njihove, i mržnje njihove, i zavisti njihove nestalo je; i više nemaju
dijela ni u ˇcemu što biva pod suncem.” “Jer nema rada, ni mišljenja,
ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš.” Propovjednik 9, 5. 6. 10.
Kad je caru Ezekiji na njegovu molbu bio produžen život za
petnaest godina, zahvalni car je hvalio Boga za njegovu milost. U
svojoj zahvalnoj pjesmi on nam kaže razlog zašto se tako raduje:
[444]
“
Jer ne´ce grob tebe slaviti, ne´ce te smrt hvaliti, i koji si ¯du u grob
ne nadaju se tvojoj istini. Živi, živi, oni ´ce te slaviti kao ja danas:
otac ´ce sinovima javljati istinu tvoju.” Izaija 38, 18. 19. U narodu
rasprostranjeno vjerovanje uˇci da se mrtvi pravednici nalaze na nebu
gdje u blaženstvu slave Boga besmrtnim jezikom. Ali Ezekija nije
vidio u smrti takvu divnu mogu´cnost. Sa njegovim rijeˇcima se slaže
svjedoˇcanstvo Psalmiste: “Jer mrtvi ne spominju tebe; u grobu tko ´ce
te sla-viti? Ne´ce te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji si ¯du onamo
gdje se muˇci.” Psalam 6, 5; 115, 17.
Petar je na dan Duhova rekao o patrijarhu Davidu “da umrije, i
ukopan bi, i grob je njegov me ¯du nama do ovoga dana”. “Jer David
ne izi ¯de na nebesa.” Djela 2, 29. 34. ˇCinjenica da David ostaje u
grobu sve do uskrsenja dokazuje da pravednici ne idu na nebo u ˇcasu
smrti. Samo uskrsenjem, i zahvaljuju´ci Kristovom uskrsenju, mo´ci
´ce David konaˇcno sjesti s desne strane Bogu.
