426
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
prokleti u oganj vjeˇcni?” (Matej 25, 41.) Kakvog li strašnog ruganja!
Sramne li optužbe protiv mudrosti i pravednosti Božje!
Teorija o besmrtnosti duše je jedna od onih lažnih nauka koju
je Rim uzeo od neznaboštva i unio u krš´cansku vjeru. Martin Luter
je stavlja u grupu “ˇcudovišnih izmišljotina, koje saˇcinjavaju blato
dekretalija”. (Petavel, Pitanje besmrtnosti, str. 255). U svojim pri-
mjedbama o Salamunovim rijeˇcima u Pro-povjedniku, da mrtvi ništa
ne znaju, reformator kaže: “Ovo je još jedan dokaz da su mrtvi
besvjesni. Tamo, kaže Salamun, nema rada, ni mišljenja, ni znanja
,
ni mudrosti. Salamun vjeruje da mrtvi spavaju i da uop´ce ništa
ne znaju. Oni tamo leže ne raˇcunaju´ci ni dane ni godine. Ali kada
se probude, izgledat ´ce im kao da su spavali jedva jedan trenutak.”
(
Luter, “Izlaganje Salamunove knjige Propovjednik”, str. 152.)
Nigdje u Svetom pismu ne piše da pravednici primaju svoju
nagradu ili grešnici kaznu u trenutku smrti. Patrijarsi i proroci nisu
ostavili ovakvo tvr ¯denje. Krist i njegovi apostoli nisu o tome dali
nikakav nagovještaj. Biblija jasno uˇci da mrtvi ne idu neposredno
u nebo, nego da oni spavaju do uskrsnu´ca (1. Solunjanima 4, 14;
O Jobu 14, 10-12.) Istoga dana kada se prekine srebrno uže i ˇcaša
se zlatna razbije (Propovjednik 12, 6), prestaju sve misli ˇcovjekove.
[447]
Oni koji silaze u grob su u miru. Oni ne znaju više ni o ˇcemu
što se doga ¯da pod suncem. (O Jobu 14, 21.) Blaženog li mira za
umrle pravednike! Za njih je vrijeme, bilo kratko ili dugo, samo
jedan trenutak. Oni spavaju, i Božja truba ´ce ih probuditi u slavnu
besmrtnost. “Jer ´ce zatru-biti, i mrtvi ´ce ustati neraspadljivi... A kad
se ovo raspadljivo obuˇce u neraspadljivost, i ovo1 se smrtno obuˇce
u besmrtnost, onda ´ce se zbiti ona rijeˇc što je napisana: pobjeda
proždrije smrt. Gdje ti je, smrti žalac?” “Gdje ti je grobe, pobjeda?”
(1.
Korin´canima 15, 52—55.) Kada umrli pravednici budu pozvani
iz svog dubokog sna. nastavit ´ce da misle upravo tamo gdje su
njihove misli bile prekinute. Posljednje osje´canje bio je smrtni strah,
posljednja misao da podliježu sili groba. Kad budu uskrsli iz groba,
njihova prva radosna misao bit ´ce izražena u pobjedonosnom uskliku:
“
Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, grobe, pobjeda?-” 1. Korin´canima
15, 55.
[448]
