Progonstva u prvim vjekovima
31
ju´ci grijehu, dopustio je da ga sotona kuša. R ¯dave crte njegovog
karaktera su nadvladale. Dozvolio je da njegovim duhom upravljaju
sile tame, ljutio se kada su korili njegove grijehe, i tako je došao
dotle da uˇcini strašan zloˇcin: da izda svoga Uˇcitelja. Isto tako svi
oni koji se pokazuju pobožni a vole zlo, mrze na one koji narušavaju
njihov mir osu ¯duju´ci njihove grijehe, ˇcim im se pruži zgodna prilika,
kao Judi, oni ´ce izdati one koji su ih korili za njihovo dobro.
Apostoli su u crkvi nailazili na ˇclanove koji su se pokazivali
pobožnima, dok su potajno gajili grijehe. Ananija i Safira bili su va-
ralice, jer su tvrdili da prinose cijelu žrtvu za Krista, iako su lakomo
zadržali jedan dio za sebe. Duh istine otkrio je apostolima karakter
svih lažnih krš´cana, i Božji sud oslobodio je crkvu od ove neˇciste
mrlje, koja je kvarila njenu ˇcistotu. Ovaj vidni dokaz prisutnosti
Kristovog duha u crkvi, koji primje´cuje svaki grijeh, bio je užas za
licemjere i prestupnike. Oni nisu mogli dugo ostati u zajednici s
onima koji su bili vjerni Kristovi predstavnici u navikama i u duhu.
Kada su na Kristove sljedbenike došla iskušenja i progonstva, onda
su samo oni željeli da postanu njegovi uˇcenici koji su bili gotovi
da ostave sve zbog istine. Tako, dok je trajalo progonstvo, crkva je
ostala uglavnom ˇcista. Ali, ˇcim je ono prestalo, došli su novoobra-
´ceni koji nisu bili potpuno iskreni i posve´ceni, i tako je sotoni bio
otvoren put da u crkvi do ¯de do cilja.
Izme ¯du Kneza svjetlosti i kneza tame nema nikakve veze, pa
ne može biti veze ni izme ¯du njihovih sljedbenika. Kada su krš´cani
pristali da se sjedine s onima koji su se samo djelimiˇcno obratili iz
neznaboštva, koji su bili samo napola pokajani, stupili su na put koji
ih je sve više odvajao od istine. Sotona je trijumfirao što je uspio da
prevari tako veliki broj Kristovih sljedbenika. Onda je on upro svoje
sile da još više utjeˇce na prevarene i da ih podstakne da progone
one koji su ostali vjerni Bogu. Nitko nije mogao bolje razumjeti
kako se valja suprotstaviti pravoj krš´canskoj religiji od onih koji
su nekad bili njeni branitelji. Ovi otpali krš´cani, sjedinivši se sa
svojim poluneznabožaˇckim drugovima, upravili su svoje napade
protiv najvažnijih taˇcaka Kristove nauke.
[38]
Oni koji su htjeli da ostanu vjerni morali su podnijeti oˇcajnu
borbu, da bi odoljeli prijevarama i porocima koji su se, prerušeni u
sve´ceniˇcke halje, uvukli u crkvu. Biblija nije više važila kao pra-
