30
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Tada je crkvi zaprijetila strašna opasnost. Zatvor, muke, vatra i
maˇc bili su blagoslov u pore ¯denju sa ovom opasnoš´cu. Neki krš´cani
ostali su ˇcvrsti i izjavili su da ne mogu pristati ni na kakav kompro-
mis. Drugi, pak, bili su gotovi da ˇcine ustupke ili da izmijene neke
taˇcke svoje vjere da bi se sjedinili s ovim poloviˇcnim krš´canima
u nadi da ´ce ih na taj naˇcin dovesti do potpunog obra´cenja. To je
bio ˇcas velikog strahovanja za Kristove sljedbenike. Pod plaštem
prividnog krš´canstva sam sotona se uvukao u crkvu da bi pokvario
njihovu vjeru i skrenuo njihove misli sa rijeˇci istine.
Napokon je ve´cina krš´cana pristala da u izvjesnoj mjeri odstupi
od naˇcela vjere, i tako je došlo do sjedinjenja izme ¯du krš´canstva
i neznaboštva. Iako su idolopoklonici tvrdili da su se obratili i
formalno se prikljuˇcili crkvi, ipak su se još uvijek držali idolopok-
lonstva, samo što su zamijenili predmete svoga obožavanja slikama
Isusa, pa ˇcak Marije i svetaca. Neˇcista kvasac idolopoklonstva, unijet
tako u crkvu, nastavio je svoje zlokobno djelo. Lažne nauke, praz-
novjerni obredi i neznabožaˇcke ceremonije ušle su u nj{enu vjeru
i bogosluženje. Kada su se Kristovi sljedbenici sjedinili s idolo-
poklonicima, pokvarila se krš´canska vjera, i crkva je izgubila svoju
ˇcisto tu i silu. Ipak, bilo je krš´cana koji se nisu dali zavesti ovim
obmanama. Oni su i dalje ostali vjerni Autoru istine i klanjali su se
samo Gospodu.
Me ¯du krš´canima su uvijek bile dvije grupe ljudi. Jedni su paž-
ljivo prouˇcavali Spasiteljev život i ˇcinili ozbiljne napore da poprave
svoje nedostatke i da žive u skladu s pravim Idealom; drugi su iz-
bjegavali jasne, jednostavne istine koje su otkrivale njihove zablude.
ˇCak i u svojem najboljem stanju crkva se nije sastojala samo od
vjernih, ˇcistih i iskrenih ˇclanova. Spasitelj je uˇcio da oni koji sviesno
ˇcine grijeh ne smiju da budu primljeni u crkvu; a ipak je povezao sa
sobom ljude nesavršenog karaktera i dao im preimu´cstva da slušaju
njegovu nauku i gledaju njegov primjer da bi imali priliku da uvide
svoje pogreške i da se poprave. Izme ¯du dvanaest apostola bio je i
jedan izdajnik, Juda, koji je bio primljen, ne zbog mana svo’g karak-
tera, ve´c i pored njih. On je bio združen sa uˇcenicima da bi poukama
i Kristovim primjerom nauˇcio u ˇcemu se sastoji krš´canski karakter
[37]
i da bi tako uvidio svoje požeške, pokajao se i pomo´cu božanske
milosti oˇcistio svoju dušu “pokoravaju´ci se istini”. Ali Juda nije
hodio u svjetlosti koja je milostivo obasjavala njegov put. Popušta-
