Progonstva u prvim vjekovima
29
govorio im je: “Budi vjeran do same smrti, i dat ´cu ti vijenac života!”
Otkrivenje 2, 10.
Uzalud je sotona pokušavao da nasiljem uništi Božju crkvu. Ve-
lika borba, u kojoj su uˇcenici dali svoje živote, nije prestala kada su
ovi vjerni nosioci zastave pali na svome položaju. Svojim porazom
oni su pobje ¯divali. Božji suradnici bili su pobijeni, ali je njihovo
djelo išlo naprijed. Evan ¯delje se dalje širilo, i broj njegovih pris-
talica se stalno pove´cavao. Ono je prodrlo u krajeve koji su bili
nepristupaˇcni ˇcak i za rimske orlove. Jedan krš´canin, raspravljaju´ci s
neznabožaˇckim vladar rima koji su raspirivali progonstvo, rekao je:
“
Vi nas možete ubijati, muˇciti, osuditi... Vaša nepravednost je dokaz
da smo nevini... Vaša okrutnost ne koristi ništa. Ona je samo mo-
´can poziv da se našoj vjeri pridruže i drugi. Mi bivamo sve brojniji
ukoliko više nas ubijate”
Hiljade i hiljade su bili bacani u zatvor i ubijani, ali su drugi
prilazili i zauzimali njihova mjesta. Oni koji su kao muˇcenici umirali
za svoju vjeru, sigurni su u Kristu, i on ih smatra pobjednicima. Oni
su se borili u dobroj borbi vjere, i primit ´ce vijenac slave kad Krist
bude došao*. Stradanja kroz (koja su krš´cani prolazili sjedinila
su ih još više me ¯dusobno i s: Kristom. Primjer njihovog života i
svjedoˇcanstvo njihove smrti bili su mo´cni svjedoci u prilog istine;
i tama gdje se najmanje oˇcekivalo, podanici sotone napustili su
njegovu službu i stupali pod Kristovu zastavu.
Sotona je stoga planirao kako da uspješnije ratuje protiv Božje
vladavine: odluˇcio je da svoju zastavu podigne u samoj krš´canskoj
crkvi. Ako bude uspio da Kristove sljedbenike prevari i na taj naˇcin
prouzrokuje da izgube Božju naklonost, onda ´ce nestati njihove sile,
hrabrosti i nepokolebljivosti, i tako ´ce lako postati njegov plijen.
Sada se veliki protivnik trudio da lukavstvom postigne ono što
nije mogao posti´ci silom. Progonstvo je prestalo, a na njegovo mjesto
pojavile su se opasne privlaˇcnosti zemaljskog blagostanja i svjetskih
ˇcasti. Idolopoklonici su primili dio krš´canske vjere, a odbacili su
druge glavne istine. Pristali sir da priznaju Božjeg Sina, da vjeruju u
njegovu smrt i uskrsnu´ce* ali nisu uvi ¯dali svoje grijehe, nisu osje´cali
potrebu za pokaja- njem i promjenom srca. Spremni da uˇcine neke
[35]
[36]
ustupke sa svoje strane, predlagali su i krš´canima da i oni uˇcine to
isto sa svoje strane, i da se svi sjedine u Kristovoj vjeri.
