28
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
neprijatelji religije, kao kuga za narod. Mnogi su bacani pred divlje
zvijeri ili spaljivani živi u amfite-atrima. Neke su razapinjali, druge
su ogrtali u kože divljih životinja i bacali ih u arenu da ih psi raz-
deru. Ova muˇcenja su ˇcesto bila glavni predmet zabave prilikom
narodnih praznika. Veliko mnoštvo svijeta se sakupljalo da uživa
u tim prizorima pozdravljaju´ci njihove samrtne muke smijehom i
pljeskanjem ruku.
Gdje god bi potražili utoˇcište, sljedbenici Kristovi bili’ su go-
njeni kao divlje zvijeri. Morali su tražiti sklonište u pustinji i usam-
ljenim mjestima. Bili su “u oskudici, u nevolji i sramoti; kojih nije
bio dostojan svjet; potucali su se po pustinjama, po gorama, po pe´ci-
nama i po rupama zemaljskim”. Jevrejima 11, 37-38. Hiljade njih
našli su zaklon u katakombama. Ispod brežuljaka, izvan Rima, bili
su prokopani dugi hodnici pod zemljom i stijenama; tamna i zamr-
šena mreža hodnika prostirala se na kilometre izvan grada. U tim
su podzemnim skrovištima Kristovi sljedbenici sahranjivali svoje
mrtve. Ovdje su tako ¯der nalazili utoˇcište kada su bili sumnjiˇceni i
gonjeni. Kada bude Darodavac života probudio one koji su se borili
u dobroj borbi vjere, onda ´ce mnogi muˇcenici zbog Krista iza´ci iz
ovih mraˇcnih pe´cina.
Ovi Kristovi svjedoci saˇcuvali su svoju vjeru neokaljanu i u
vrijeme najstrašnijih progonstava. Iako lišeni svake udobnosti, da-
leko od sunˇcane svjetlosti, nalaze´ci dom u tamnom ali prijateljskom
okrilju zemlje, ipak a® nisu tužili. Rijeˇcima vjere, strpljenja i nade
hrabrili su jedan drugoga da podnesu oskudicu i nevolje. Gubitak
ma kakvog zemaljskog blaga nije ih mogao nagnati da se odreknu
vjere u Krista. Kušani a i pro-gonstva bile su samo stepenice kojima
su se približavali svome miru i nagradi.
Kao i Božje sluge u prošlosti, mnogi su bili “pobijeni ne primivši
izbavljenja, da dobiju bolje uskrsenje”. Jevrejima 11, 35. Sje´cali su
se Isusovih rijeˇci da treba da se raduju kada ih budu progonili Njega
radi, jer ´ce biti velika plata njihova na nebesima; jer su i proroke
prije njih gonili isto tako. Toliko su se radovali što su bili dostojni da
stradaju za Krista da su pjesme pobjede odjekivaleˆ usred praskanja
plamena lomaˇca. Gledaju´ci u vjeri gore, vidjeli su Krista i an ¯dele
[34]
kako se saginju k njima i gledaju ih s najiskrenijim saosje´canjima,
odobrava-ju´ci njihovu vjernost. Jedan glas s Božjega prijestolja
