U svetinji nad svetinjama
333
prema svijetu, i tako im je pao sa duše teret u pogledu spasavanja
grešnika, a bogohulno ismjehivanje od strane griješnika izgledalo
im je kao još jedan dokaz da se Božji Duh povukao od onih koji su
odbacili njegovu milost. Sve to uˇcvrstilo ih je u vjeri da je vrijeme
milosti završeno, ili, kako su se oni izražavali, da su “vrata milosti
zatvorena”.
Ali, sa istraživanjem pitanja svetinje pojavilo se i ve´ce vidjelo.
Sada su uvidjeli da su bili u pravu kada su vjerovali da svršetak 2300
dana i no´ci u 1844. godini oznaˇcava važan datum. Ali, iako je istina
da su se zatvorila vrata nade i milosti, kroz koja su ljudi 1800 godina
imali pristup Bogu, otvorila su se druga vrata, i ljudima je ponu ¯den
oproštaj grijeha Kristovim posredovanjem u svetinji nad svetinjama.
Jedan dio Kristove službe je završen, ali samo zato da uˇcini mjesta
drugome. Još uvijek su postojala jedna “otvorena vrata” u nebesku
svetinju, gdje Krist vrši službu u korist grešnika.
Sada se razumjelo znaˇcenje onih Kristovih rijeˇci u Otkrivenju
koje su upu´cene crkvi upravo u ovo vrijeme: “Tako govori Sveti i
Istiniti, koji ima kljuˇc Davidov, koji otvori i nitko ne zatvori, koji
zatvori i nitko ne otvori. Znam tvoja djela; gle, dadoh pred tobom
vrata otvorena, i nitko ih ne može zatvoriti.” Otkrivenje 3, 7. 8.
Svi koji su vjerom slijedili Krista u velikom djelu pomirenja
primit ´ce blagodati ovog njegovog posredovanja u njihovu korist;
dok oni koji odbacuju vidjelo koje je dato o ovome djelu ne´ce od
njega imati nikakve koristi. Jevreji koji su odbacili dato vidjelo
prilikom prvog Kristovog dolaska i odbili da vjeruju u njega kao u
Spasitelja svijeta, nisu mogli kroz njega dobiti oproštenje. Kad je
Isus poslije svoga uznesenja ušao svojom vlastitom krvlju u svetinju,
da bi na svoje uˇcenike izlio blagoslov svog posredovanja, Jevreji su
bili ostavljeni u potpunoj tami da i dalje nastave sa svojim beskoris-
nim žrtvama i prinosima. Služba u slici i simbolu bila je završena.
Ona vrata kroz koja su ljudi ranije imali pristup Bogu nisu više bila
otvorena. Jevreji su odbili da traže Gospoda na jedini naˇcin kako
su ga tada mogli na´ci, to jest preko službe u nebeskoj svetinji. Zato
nisu ni našli vezu sa Bogom. Za njih su vrata bila zatvorena. Nisu
[350]
upoznali Krista kao pravu žrtvu i jedinog posrednika kod Boga; zato
nisu: ni mogli biti uˇcesnici blagodati njegovog posredovanja.
Stanje nevjernih Jevreja prikazuje stanje mnogih bezbrižnih i
nevjernih, koji se nalaze me ¯du onima koji tvrde da su krš´cani, a
