334
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
koji hotimice ne´ce da znaju o službi našega milostivoga Poglavara
sve´ceniˇckog. Kada je u simboliˇckoj službi poglavar sve´ceniˇcki ulazio
u svetinju nad svetinjama, tražilo se od svih Izraelaca da se skupe
oko svetinje i da tako na najsveˇcaniji naˇcin ponize svoje duše pred
Gospodom da bi dobili oproštenje grijeha i da ne bi bili iskljuˇceni iz
zbora vjernih. Koliko je važnije da mi na ovaj pravi Dan oˇciš´cenja
razumijemo službu našeg Poglavara sve´ceniˇckog i znamo kakve
dužnosti se od nas traže.
Ljudi ne mogu nekažnjeno odbacivati opomene koje im Bog,
šalje u svojoj milosti. U Nojevo vrijeme nebo je svijetu poslalo
vijest, i njegovo je spasenje zavisilo od toga kako ´ce primiti tu vijest.
Ali pošto su oni odbacili ovu opomenu, Duh Božji se povukao od
onog grešnog pokoljenja, i ono je propalo u potopu.. U Abrahamovo
vrijeme prestala je milost za grešne stanovnike Sodoma. Osim Lota,
njegove žene i dviju k´ceri, svi su ostali uništeni ognjem koji je pao sa
neba. Tako je bilo i u Kristovim danima. Božji Sin je rekao nevjernim
Jevrejima onoga pokoljenja: “Eto ´ce vam se ostaviti vaša ku´ca pusta.”
Matej 23, 38. Gledaju´ci u posljednje dane, ta ista neizmjerna Sila
je izjavila o onima Roji “ljubavi istine ne primiše da bi se spasli“:
“
Zato ´ce im. Bog poslati silu prijevare, da vjeruju laži; da prime sud
svi koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu.” 2. Solunjanima
2, 10—12.
Pošto su odbacili nauku njegove Rijeˇci, Bog im je oduzeo
svoga Duha i prepustio ih prijevarama koje su njima drage..
Ali Krist još uvijek posreduje u korist ˇcovjeka, i svjetlost ´ce
biti data onima koji je budu tražili. Mada adventisti u poˇcetku nisu
ovo razumjeli, to im je ipak kasnije postalo jasno kada su poˇceli da
razumijevaju stihove u Pismu koji su odre ¯divali njihov pravi stav.
Po isteku utvr ¯denog vremena, 1844. godine, nastalo je vrijeme
velike nevolje za one koji su se još uvijek držali adventne vjere.
Njihova jedina pomo´c koja ih je uˇcvrstila u njihovom pravom stavu,
bila je svjetlost koja je njihovu pažnju svratila na nebesku sveti-
[351]
nju. Neki su se odrekli svoga vjerovanja u svoje ranije raˇcunanje
proroˇckog vremenskog odsjeka i pripisivali su onaj mo´cni utjecaj
Svetoga Duha, koji je pratio adventni pokret, ljudskoj ili sotonskoj
sili. Drugi su nepokolebljivo vjerovali da ih je Bog vodio u njihovom
prošlom iskustvu; i dok su ˇcekali, stražili i molili se da bi doznali
Božju volju, vidjeli su da je njihov Poglavar sve´ceniˇcki otpoˇceo
drugi dio službe i, prate´ci ga u vjeri, mogli su da razumiju konaˇcni
