Šta je svetinja?
325
prinesen za narod kao žrtva za grijeh. Sve´cenik je njegovu krv odnio
iza zavjese i njome pokropio po poklopcu milosti i pred njim. Krvlju
[341]
je trebalo pokropiti i kadioni oltar koji je stajao pred zavjesom.
“
I metnuvši Aron obje ruke svoje na glavu jarcu živome, neka
ispo vi jedi nad njim sva bezakonja sinova Izraelovih i sve prijestupe
njihove u svim grijesima njihovim, i metnuvši ih na glavu jarcu
neka ga da ˇcovjeku spremnom da ga istjera u pustinju.” 3. Mojsijeva
16, 21. 22.
Azazelov jarac za grijeh nije se više povratio u Izraelov
logor, a ˇcovjek koji ga je odveo morao je oprati sebe i svoje haljine
prije nego što je ušao u logor.
Cio obred je bio odre ¯den da Izraelcima usadi u srce svijest o
svetosti Boga i njegovoj odvratnosti prema grijehu, i da im pokaže
da ne mogu do´ci u dodir sa grijehom a da se ne oskrvne njime. Dok
se vršilo ovo djelo oˇciš´cenja, svaka je duša morala da se kaje. Svi
poslovi morali su biti obustavljeni, a cio zbor Izraelaca morao je
ovaj dan provoditi u sveˇcanom pokajanju pred Bogom, u molitvi,
postu i dubokom ispitivanju srca.
Ovom simboliˇckom službom prikazane su važne istine o pomi-
renju. Na mjesto grešnika primljena je njegova zamjena, ali krvlju
životinje za žrtvu grij eh nije bio uništen. Ovim je predvi ¯den naˇcin
kako ´ce grijeh biti prenesen u svetinju. Prinošenjem krvi grešnik je
priznao autoritet zakona, ispovjedio svoju krivicu zbog prijestupa
i izrazio svoju želju za oproštenjem i vjeru u budu´ceg Iskupitelja;
ali, još nije bio sasvim oslobo ¯den od prokletstva zakona. Na Dan
oˇciš´cenja poglavar sve´ceniˇcki, pošto je od naroda uzeo žrtvu, ušao je
sa krvlju ove žrtve u svetinju nad svetinjama i pokropio po poklopcu
milosti, neposredno iznad zakona u kovˇcegu, da zadovolji njegove
zahtjeve. Tada je kao posrednik primio grijehe na sebe i iznio ih iz
svetinje. Položivši ruke na glavu živoga jarca, priznao je nad njime
sve grijehe, i tako ih je sa sebe simboliˇcki prenio na jarca. Jarac ih
je onda odnio u pustinju, i tako se smatralo da su za uvijek uzeti od
naroda.
Ovakva služba je bila “slika i sjen nebeskih stvari”. A ono što
je u službi zemaljske svetinje izvršeno “u slici”, u stvari se doga ¯da
u službi nebeske svetinje. Poslije svoga uznesenja poˇceo je naš
Spasitelj svoju službu kao naš Poglavar sve´ceniˇcki. Apostol veli:
“
Jer Krist ne u ¯de u rukotvorenu svetinju, koja je samo slika prave,
