324
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
bude u vezi sa svetinjom, bilo da je ona na nebu ili na zemlji? Ovo
[340]
možemo doznati pomo´cu zemaljske službe, jer sve´cenici koji su
svoju službu obavljali na zemlji, služili su “slici nebeskih stvari”,
(
Jevrejima 8, 5.)
Služba zemaljske svetinje sastojala se iz dva dijela. Sve´cenici
su svaki dan služili u svetinji, dok je poglavar sve´ceniˇcki jednom u
godini obavljao u svetinji nad svetinjama naroˇcito djelo pomirenja
za oˇciš´cenje svetinje. Pokajani grešnici dovodili su svakodnevno
svoje žrtve pred vrata šatora od sastanka i, položivši svoje ruke na
glavu životinje za žrtvu, priznavali su svoje grijehe. Na ovaj naˇcin
su ih slikovito prenijeli sa sebe na nevinu žrtvu. Zatim je životinja
zaklana. “Bez prolivanja krvi”, veli apostol, “nema oproštenja”. “Jer
je duša tijela u krvi.” 3. Mojsijeva 17, 11. Prekršeni Božji zakon
tražio je život prestupnika. Krv koja je predstavljala grešnikov život,
ˇciju je krivicu nosila životinja za žrtvu, odnio je sve´cenik u svetinju
i njome poprskao pred zavjesom, iza koje se nalazio kovˇceg zavjeta,
u kojem se nalazio zakon koji je grešnik prestupio. Ovim obredom
grijeh je krvlju slikovito prenesen u svetinju. U nekim sluˇcajevima
nije krv unesena u svetinju, ali tada je sve´cenik jeo meso žrtve,
kao što je Mojsije uputio sinove Aronove, rekavši im: “Dade vam
je Gospod da nosite grijehe svega zbora.” (3. Mojsijeva 10, 17.)
Ova oba obreda podjednako su predstavljala prenošenje grijeha od
pokajnika na svetinju.
To je bilo djelo koje se iz dana u dan obavljalo preko cijele
godine. Na ovaj naˇcin su grijesi Izraelaca prenošeni u svetinju, i bilo
je potrebno posebno djelo da se odande uklone. Bog je zapovjedio
da se oˇcisti svako odjeljenje u svetinji. “I tako ´ce oˇcistili svetinju
od neˇcistote sinova Izraelovih i od prijestupa njihovih u svim grije-
sima njihovim; tako ´ce uˇciniti i u šatoru od sastanka, koji je me ¯du
njima usred neˇcistota njihovih.” Moralo se izvršiti i oˇciš´cenje ol-
tara, i “oˇcistit” ´ce ga i posvetiti od neˇcistota sinova Izraelovih.” (3.
Mojsijeva 16, 16. 19.)
Jednom u godini, na veliki Dan oˇciš´cenja, ulazio je poglavar
sve´ceniˇcki u svetinju nad svetinjama da oˇcisti svetinju. Ovim djelom
završavao se godišnji niz službi. Na Dan oˇciš´cenja dovodila su se
dva jarca pred vrata šatora od sastanka. Za njih se bacala kocka:
“
jedan ždrijeb Gospodu, a drugi ždrijeb Azazelu”. (3. Mojsijeva
16, 8.)
Jarac na koga je pala kocka za Gospoda trebalo je da bude
